CORPUS HERMETICUM
Knjiga XIII – Tajna propovijed na planini
1. Tat – U Općoj Propovijedi, o oče, govorio si u zagonetkama i nejasno o Božanskoj Prirodi. Kada si rekao da nitko ne može biti spašen prije ponovnog rođenja, sakrio si pravo značenje. Nadalje, kada sam postao tvoj Molitelj, penjući se na Planinu, kada sam žudio čuti Propovijed (Logos) o ponovnom rođenju (poglavito zato što o tome ništa nisam znao), rekao si da ćeš mi objaviti to znanje „kada budem spreman postati stranac svijetu.“
Sada sam spreman, a moj je um čvrsto odmaknut od obmana svijeta.
Ispuni svoje obećanje kada si rekao da ćeš mi predočiti, otvoreno ili u tajnosti, način na koji se ponovno rođenje udjeljuje. Jer ja ne znam, Trismegistose, iz koje je vrste utrobe ili iz koje vrste sjemena rođen čovjek.
2. Hermes – Iz mudrosti koja počiva u tišini [takva je materija i utroba iz koje je čovjek rođen], i sjemena koje je Istinsko Dobro.
Tat – Tko je sjeme posijao, o oče? U velikoj sam nedoumici.
Hermes – Volja Boga, sine.
Tat – A koja se vrsta čovjeka rađa, oče? Jer on nema ništa zajedničkog sa mnom, jednako u prirodi kao i u umu. Je li onaj tko je rođen drugačiji od onog od Boga, Božjeg Sina?
Hermes – U svemu je on Sve, sastavljen od svih moći.
Tat – Govoriš u zagonetakama, o oče, a ne kao otac sinu.
Hermes – Ova se Rasa ne poučava, o sine, već se kroz Boga ona pamti, kad god On poželi.
3. Tat – O oče, daješ mi odgovore koji su nemogući. Želio bih da mi iskreno odgovoriš na ovo. Jesam li sin stranac očevoj rasi? Ne odbijaj me oče. Ja sam pravorođeni sin. Protumači mi način ponovnog rođenja.
Hermes – Što mogu reći, sine moj? Mogu reći samo ovo.Vidim unutar sebe Jednostavnu Viziju rođenu milošću Boga. Proizašao sam iz moje prijašnje biti u besmrtno tijelo. Sada nisam ono što bijah prije; ali rođen sam u Umu (Nousu).
Takvo nešto se ne poučava, niti se može vidjeti od strane fizičkog tijela. Zato moja bivša fizička forma više nije važna, jer ja sam bez boje i ne mogu biti dodirnut ili izmjeren; stranac sam tome.
Sada me vidiš svojim očima kao nešto što razumiješ kroz tijelo i vid, ali ja nisam sada opažen tim očima i tim tijelom, o sine.
4. Tat – O oče, zadao si mi duboku bol i uništio moje sposobnosti; jer sada ja ne vidim sebe.
Hermes – Želim da sada istupiš iz sebe, sine moj, kao oni koji sanjaju u snu, a ipak su budni.
Tat – Reci mi, također, i ovo: tko je autor ponovnog rođenja?
Hermes – Sin Boga, Jedan Čovjek, pomoću Božje Volje.
5. Tat – Zanijemio sam i lišen sam vlastitog razuma, o oče, jer vidim da su Tvoja veličina i Tvoj izgled istovjetni sa Tvojim drugačijim oblikom.
Hermes – Čak i u tome si zaveden. Smrtno obličje mijenja se iz dana u dan, a s kretanjem vremena raste i nestaje, i tu je stvarnost varka.
6. Tat – Što je tada istina, Trismegistose?
Hermes – Ono što nikada nije pomućeno, sine, što ne može biti određeno; ono što nema boju, niti bilo koji oblik, što nije pokrenuto, što nema odjeću, što daje svjetlo; ono što je samospoznatljivo, što nije podložno promjeni, što niti jedno tijelo ne može sadržavati.
Tat – Doista sam izgubio razum, oče. Baš kada sam očekivao da ću uz tebe postati mudar, otkrivam da su moći mojeg uma zapriječene.
Hermes – Tako je, sine. Ono što je gore rođeno kao vatra, dolje je rođeno kao zemlja, ono što je vlažno poput vode, ipak struji kroz zrak, pa kako ćeš pojmiti osjetilima ono što nije ni kruto ni tekuće, što ne može biti vezano ili izgubljeno, o čijoj energiji i moći čovjek može imati samo predodžbu – a čak i tada to traži čovjeka koji može pojmiti Put Rođenja u Bogu.
7. Tat – Nisam sposoban za to, o oče, zar ne?
Hermes – Možda nije tako, o sine; povuci se u sebe, i to će doći. Želi, i doći će. Isključi tjelesna osjetila i Božansko će se roditi. Očisti se od životinjskih muka – materijalnih stvari.
Tat – Imam li u sebi mučitelja, o oče?
Hermes – Joj, ne, nekoliko, sine moj. Postoji ih zapravo više i zastrašujući su.
Tat – Ne poznajem ih, oče.
Hermes – Prvi mučitelj je neznanje, o sine. Drugi je tuga. Treći je neumjerenost. Četvrti požuda. Peti nepravda. Šesti pohlepa. Sedmi obmana. Osmi zavist. Deveti izdaja. Deseti ljutnja. Jednaesti nepromišljenost. Dvanaesti zloćudnost. Dvanaest ih je brojem, ali pored njih ima još mnogo drugih, sine moj. Oni podvrgavaju unutarnjeg čovjeka koji boravi u zatvoru svoga tijela pateći od čovjeka koji prima Božju milost. To određuje način i učenje o ponovnom rođenju.
8. A sada, sine moj, budi postojan i održavaj uzvišenu tišinu! Tako milost koja dolazi od Boga neće izostati. Znanje o radosti dolazi k nama, o sine, a tuga će otići onima koji joj ustupaju mjesto. Prizivam moć koja dolazi nakon radosti, samokontrolu. To je najslađa snaga. Najradosnije zamolimo za njezin dolazak. Njezinim dolaskom odlazi neumjerenost.
9. Sada pozivam četvrtu moć, nepokolebljivost, snagu suprotnu požudi. Taj korak, o sine, sjedište je pravednosti. Vidi kako je bez suđenja otjerala nepravednost. S odlaskom nepravde mi postajemo pravedni.
Pozivam šestu snagu, velikodušnost, koja je suprotna pohlepi. Sada kada je pohlepa otišla, pozivam sljedeću moć – istinu. Obmana odlazi i istina je s nama. Vidi kako se dolaskom istine podiže Dobro. Zavist je pobjegla daleko od nas. Uzvišeno Dobro, zajedno sa životom i svjetlom, pridodano je istini, a muke tame više ne padaju na nas; one su poražene i odlijeću od nas šumeći svojim krilima.
10. Ti znaš, sine moj, način ponovnog rođenja. A kada tih Deset dođe, duhovno rođenje je dovršeno. Ono protjeruje onih dvanaest, a pomoću tog rođenja postali smo slični bogovima. Tko god Božjom milošću postiže ovo rođenje u Bogu, napušta tjelesne osjete, spoznaje sebe [kao Život i Svjetlo], spoznaje da je sazdan od tih snaga ispunjen blagoslovom.
11. Tat – O oče, postadoh postojan kroz Boga. Sada vidim ne svojim očima nego energijama Uma koje su mi dane kroz moći.
Ja sam na nebu, na zemlji, u vodi, u zraku; ja sam u životinjama i u bilju; ja sam u maternici, prije maternice, poslije maternice. Svugdje sam prisutan.
No reci mi ponovno kako se tih dvanaest mučitelja mraka istjeruje od strane deset snaga; kako se to događa, o Trismegistose?
12. Hermes – To tjelesno boravište kroz koje prolazimo, o sine, sastavljeno je od kruga od dvanaest tipova života, a on se sastoji od elemenata kojih je dvanaest po broju, ali su jedne prirode, koja se pojavljuje u različitoj formi. Zbog čovjekove obmane postoji nesloga među njima, sine, dok su u djelovanju oni jedno. Mi ne možemo dijeliti nemir od ljutnje; ne možemo ga čak ni razlikovati.
Prema ispravnom razmišljanju (Logos) tih Dvanaest se povlači jednom i zauvijek, jer ih protjeruje Deset snaga.
Jer njih Deset, o sine, rađaju dušu. Život i Svjetlo tu su sjedinjeni, a to jedinstvo je rođeno iz duha. U razumu Jedan sadrži Deset, Deset jedan.
13. Tat – O oče, vidim Sve i vidim sebe u Umu (Nousu).
Hermes – To je ponovno rođenje, o sine, a ne više oslikavanje nekog u odnosu na trodimenzionalno tijelo. To je dar učenja o ponovnom rođenju koje sam razložio tako da krivo ne tumačimo sve prema mnoštvu, već da ga damo onima koje Bog Sam želi.
14. Tat – Reci mi, o oče, hoće li ovo tijelo koje je načinjeno od snaga biti ikada podvrgnuto rastvaranju?
Hermes – Šuti i ne govori o nemogućem. Zgriješit ćeš, i oko Uma (Nousa) u tebi bit će pokvareno.
Prirodno tijelo koje naša osjetila zamjećuju znatno se razlikuje od ovog suštinskog rođenja.
Prvo mora biti rastvoreno, drugo nikada ne može, jedno smrtno, a drugo besmrtno. Zar ne znaš da si rođeni Bog, Sin Jednog, kao i ja sam.
15. Tat – O oče, čuj himne hvale za koje si rekao da si ih čuo kada si došao u Osmu [Ogdoadu] Moći.
Hermes – Baš kao što mi je Pastir (Poimandres) objavio kada sam došao u Osmu. Učinit ćeš dobro ako se požuriš osloboditi boravišta tijela, jer ti si pročišćen. Pastir (Poimandres), Um (Nous Uzvišenog), nije mi dao ništa više od onoga što je napisano; bio je svjestan da ću biti sposoban spoznati sve stvari sam i čuti ono što želim čuti, i vidjeti sve.
Zadužio me da stvaram divna djela. Zbog toga moći u meni pjevaju u svim stvarima.
Tat – O, oče, želim čuti i znati te stvari.
16. Hermes – Budi postojan, o sine, slušaj harmoničnu glazbu hvale, himnu ponovnog rođenja koju nisam mislio dodijeliti tako spremno, ukoliko ne dosegneš sam kraj.
Ona se ne poučava, već se drži sakrivena u tišini.
I tako, sine, stani pod čisto nebo, okreni se južnom vjetru, pri zalasku sunca duboko se pokloni. Učini to na sličan način u vrijeme izlaska, licem okrenutim prema istočnom vjetru.
Sada, sine, budi postojan!
Tajna himna
17. Neka svako biće ovoga Svijeta posluša ovu himnu.
Otvori se, zemljo! Neka se svaka munja iz ponora prikaže za mene.
Drveće, ne gibaj se!
Ja slavim Gospodina stvaranja, Sve i Jedno.
Otvorite se nebesa, a vi vjetrovi, budite mirni.
Neka Božja besmrtna sfera primi moju riječ (Logos)!
Jer ja pjevam hvalu Njemu koji je sve utemeljio,
Koji je postavio zemlju, objesio nebesa i koji je naredio da Ocean pruži slatku vodu [Zemlji],
Jednako onim dijelovima koji su nastanjeni kao i onima koji nisu,
Da bi je koristio svaki čovjek;
I koji je naredio da se pojavi vatra na korist bogovima
I ljudima.
Slavimo, iznad nebesa, Njega, Gospodara sveukupne prirode!
On je Oko Uma (Nousa), neka On primi
hvalu svake snage u meni.
18. O, moći u meni, pjevajte Jednom i Svemu;
Pjevajte mojom Voljom sve moći što nalazite se u meni.
Božansko Znanje koje si ti rasvijetlio,
Ja pjevam kroz tebe iz božanskog svjetla
I radujem se u oduševljenju Uma (Nousa).
Pjevajte hvalu sa mnom, vi moći.
Ti, Samokontrolo, pjevaj sa mnom.
Pjevaj kroz mene moja Pravednosti, hvale Pravičnosti.
Pjevaj moja Velikodušnosti, kroz mene hvali Sve.
Kroz mene Istino, pjevaj istinu.
Ti Dobro, slavi dobro.
Život i svjetlo, od nas vama teku naše hvale.
Zahvaljujem tebi, Oče, snazi svih mojih moći.
Zahvaljujem tebi, Bože, nići svih mojih energija.
Tvoja Riječ kroz mene pjeva Tebi.
Primi sve natrag kroz mene putem Riječi,
Izgovorenom žrtvom.
19. Tako vape Moći u meni.
One slave sve, one izvršavaju Tvoju Volju koja dolazi
Od Tebe i Tebi se vraća, i ona jest Sve.
Primi darovanje govora od svih bića.
O, živote, sačuvaj Sve u nama.
O, svjetlo, osvijetli Sve.
Jer Um (Nous) vodi tvoju Riječ, o nositelju daha života,
O, stvaratelju svjetla. Ti si Bog.
20. Sve to tvoj čovjek proglašava kroz vatrru,
Zrak, zemlju, vodu; kroz duh, kroz tvoja bića.
Iz Tebe i Tvoje Vječnosti otkrio sam pjesmu hvale,
U Tvojoj Volji pronađoh odmor koji tražih.
21. Tat – O, oče, postavio sam ovu himnu u svemir unutar mene samog.
Hermes – Reci u Svemir koji tvoj um samo može vidjeti, o sine.
Tat – Da oče, u Svemir koji um sam može vidjeti. Tvojom slavom i snagom Um (Nous) u meni potpuno je rasvijetljen. I ja, također, čvrsto želim hvaliti Boga iz vlastitog srca.
Hermes – Čini to brižno, sine moj.
Tat – Oče, ono što opazim u Umu, govorim. Tebi, Bogu, roditelju mog dolaska u Rođenje, ja, Tat, prilažem ova davanja govora.
Bože, ti si Otac, ti si Gospodar, ti si Um; primi ove moje riječi Svojom Voljom, jer pomoću Tvoje Volje sve su stvari načinjene.
Hermes – Pridaj svoju žrtvu prihvatljivu Bogu, o sine, Gospodaru Svega. Ali, također, o sine, prirodaj „kroz Riječ“.
22. Tat – Zahvaljujem ti, oče, što si mi pokazao pjevanje tih himni.
Hermes – Sretan sam, sine moj, da si iznio plodove Istine koji ne mogu umrijeti.
I sada, kada si naučio tu lekciju od mene, obećaj da ćeš šutjeti o toj vrlini i ni jednoj duši ne obznaniti da poznaješ način ponovnog rođenja, da se ne pomisli kako smo klevetnici. Oboje smo bili dovoljno pažljivi – ja u govoru, a ti u slušanju.
U Umu si spoznao sebe i našeg [zajedničkog] Gospodara.
KRAJ TRINAESTE KNJIGE