Pozdrav svima vama,
Hvala, vrlo lijepa rijec ali vrlo malo upotrebljavana!
Nema na cemu sigma, hvala tebi koji si bar nesto imao od ovog.Uistinu neradim nista da bi mi neko bio zahvalan, jer otkad sam pocela da djelujem pozitivno bez imalo ocekivanja,sretna sam osoba.Uciniti nesto lijepo, pa makar i osmijeh pokloniti slucajnom prolazniku na ulici,lijepa rijec(takodjer je sadaka),davati sto vise a nista ne ocekivati zauzvrat je najljepsi osjecaj koji insan moze da ima.
Kaze se:sreca je uciniti drugog sretnim.To je uistinu tako.
Poslanik Muhammed s.a.w. je rekao:nece niko uci u dzenet a da mu se ne pokaze i dzehenem u koji je mogao uci,da je htio a isto tako niko nece uci u dzehenem a da mu se nepokaze dznet u koji je mogao uci da je htio.Pa kad su ga upitali kako to, on je odgovorio:covjeku svakom ce se ukazati prilika da bira izmedju dobra i zla pa kako bude radio tako ce i dobiti.
Kad ga je Allah pitao da li da pola njegovih sljedbenika udje u dzenet bez da im se vazu djela ili da bude zagovornik(sefadzija) na sudnjem danu, izabrao je ovo drugo.On ce se zalagati i za naveceg grijesnika da mu Svemilosni oprosti.
E sad, tesko je to shvatiti.Covjek ima slobodnu volju,pravo na izbor,radi zla i onda da se Poslanik zalaze za njega da mu se oprosti?!Moguce je da covjek godinama radi ruzne stvari a da upotpunosti nije svjestan konsekvenci.Medjutim, onog momenta kad spozna i kad pocne u ZNANJU da radi zla za to se upotpunosti moze reci da je licni izbor.
Recimo, ja znam da meni Allah zabranjuje da maltretiram svoga susjeda, ali ja to radim jer mi je ceif ga gledati kako se muci i kako ga moja nadmudrivanja unistavaju.Znaci, inatim se Onome Koji je i mene i mog susjeda stvorio.Ja sam kao eto bolja, pametnija, imam bolju kucu,bolju diplomu...
Sve duse se radjaju ciste.Pogledajmo male bebe.Do godinu dana skoro svi pokreti, osmijesi, rijeci su skoro identicne. Pa cak jos koju godinu.Ali,razlika u odgoju i odnosu prema djeci vec izmedju 3 i 4 dovodi do toga da se neka djeca vec osjecaju superiornijom.
Ja se uistinu cesto vracam na djecu.
Kada dijete dodje u novu sredinu ono se pocne igrati sa djecom, spontano, negleda na boju koze, negleda u odjecu, neinteresuje ga cije je to drugo dijete.Jednostavno djeca reaguju impulsivno.
Mi odrasli smo taj impuls davno zanemarili.Nismo ga izgubili, nismo ga ubili(jer nismo ni vlasnik) vec smo ga samo zapustili,nismo ga cuvali kao nesto dragocijeno, cisto, neuprljano, vec smo poprimili milion drugih primjesa koje su nam servirali, pa kasnije i sami odabirali.
Kad insan ponovo potrazi taj impuls u sebi(ona cista dusa koju nam Stvoritelj daje) onda se osjeti posramljen jer je shvatio da mu je to najbolji i jedini iskreni prijatelj.Ali kad ga nanovo pozovemo, sad svjesno, onda on uistinu biva nas najbolji prijatelj. I uvijek ce ti kazati kad pomislis na nesto lose:nemoj to,nije dobro!Koliko ga postujemo i volimo kao prijatelja, toliko cemo ga i slusati.
U islamu se kaze da svaki insan kad se rodi dobije svoga karina,pratioca.To je taj nevidljivi prijatelj, ili neprijatelj(ako ga mi ucinimo takvim) Isto tako, svaki insan ima dva nevidljiva pisara, na svakom ramenu po jedan.Oni SVE zapisuju, cak i misli.Desni pise dobra djela, lijevi losa. Pa bujrum! Na sudnjem danu bit ce nam predocene obje, ali prvo ona koja prevaguje.
U islamu se djela vrijednuju po nijetu-zelji,nakani, zamisli,kako li vec ko tu rijec tumaci.
Zamislim sebe, ja posla da opljackam svoju komsinicu jer znam da ima puno toga sto bih ja zeljela da prisvojim.Jednostavo cu joj to oteti.Nijet-ruzno zlo koje se iskotilo u mojoj glavi.Podjem da uradim to, dodjem u kucu komsinice, ona lezi na podu,infrakt ili sta vec.Odjednom u momentu, sekundi, onaj moj prijatelj, mi kaze:zovi doktora!NERAZMISLJAJUCI(impulsivno)okrecem broj i dolaze doktori.
Ucinila sam dobro djelo.Na tv, u novinama, ja glavna, ja humanista 100%.Ja sva bitna, odjednom svi me znaju, pozdravljaju, zele da se slikaju sa mnom,...
A prvobitna zelja-ona je ostala zapisana,ali i ovo dobro djelo.Sta ce prevagnuti iduci put, eh,zavisi koliko insan zeli da nauci i da nauceno sprovede u djelo.
Ne kaze se dzaba, nije grijesan onaj koji nezna, ali kad zna...
Uistinu onaj koji nije spoznao da vjera oplemenjuje,on je kao vazna koja je napravljena da u njoj bude cvijece, ali je vazda prazna.Stoji neiskoristena.
Vjera je skola koja ima vise od 70 razlicitih razreda, nivoaa obrazovanja.Pa hocemo li upisati prvi razred, prvi,predskolski nivo i ostati na tome, ili cemo usavrsavati se.Ili pak, zaobici cemo skolu, jer smatramo da nam nema sta ponuditi.Zar bas vise od 70 i da bas nista nemogu nauciti tamo?!
Ja sam zeljna znanja, ja uistinu zelim da ucim dok sam ziva.Nista, ama bas nista nesmatram da je bez pouke.U svemu ima neka poruka i vecim znanjem znat cu razvrstati pouke i poruke. Budem li cucala na jednom kolosijeku,necu nikad stici u Mekku,centar svijeta
,izmedju ostalog.He he cak sam i Nijagarine vodopade vidjela prije Mekke.
Malo sale nije naodmet.
Nadam se da ce mo se lijepo druziti, razmjenjivati misljenja,nadopunjavati,jer kad tad,odgovaracemo jedni za druge.
Sve vas puno volim i zelim vam svako dobro