16.04.09. je napisao/la:
Što se tiče priče o nedostatku B12,u knjizi Dragiše Milovanovića"Biti ili ne biti vegetarijanac" on iznosi podatak da,ukoliko ne unosimo hranu životinjskog porekla,organizam sam proizvodi ovaj vitamin.
Inače,znate da postoje mnoga plemena,pa čak i narodi po Aziji koji se hrane isključivo biljnom hranom i žive dugo i kvalitetno....
Nije isključeno da čovekov organizam može sam da sintetiše ovaj vitamin, kao i druge supstance koje su sesmatrale esencijalnim...
No najčešće sam nailazio na podatak da su, zabravo, bakterije te koje ga proizvode... a ako se setimo da već postoje dobri (bakterije) domaćini u našim stomacima koje rade slične stvari, zašto da nije moguće da se prigodnom prehranom može ponovo stvoriti pogodna sredina za njihov život negde u nama... i tako nam proizvode i B12... A ako se uzmu u obzir i extremnije teorije kao one u knjizi "Živeti od svetlosti" od Džezmahin, (ali ja ne bih išao baš tako daleko), tada se može zaključiti da čoveku zapravo ništa nije potrebno "sa strane" te da sve vitamine, minerale... nutrijente može da sintetiše od vazduha i prane...
16.04.09. je napisao/la:
....imam tu sreću da živim na selu i da imam svoje voće i povrće.Mislim da je to jedini način da se čovek zaista pravilno hrani.Stvar je u tome da je značajno između ostalog i to da sami uzgajamo hranu za sebe,jer tek tada ona nosi prave informacije za nas.O tome ima priče u knjigama Vladimira Megrea "Zvonki kedar ruski".Pominje se negde na ovom sajtu.
I tako...uzberete ono što ste posadili,legnete u hlad pod jabuku i grickate...
Što se ovoga tiče, o kako samo beskrajno mislim da si u pravu... Jer živeo sam i u gradu pa mogu da uporedim... Dakle ljubav (ili zovite to kako god) koju uložiš u gajenju jedne voćke ili povrća... kao i onu prema kravi koja ti daje mleka ili koki koja ti daje jaja...zajedno sa činjenicom da ne može biti svežije nego kad trenutno ubereš ili šta već...
Takvu hranu ne morate da jedete puno a bićete snažni i puni energije...
Takođe stoji i to da nema svrhe brojati koliko je čega u čemu... možda samo u početku, a onda, kada prođe neko vreme, odprilike znate...tako da nećete ostati uskraćeni ni za jedan nutritijent...
chiril stipsa je napisao/la:
Zato jer zivotinje jedu ono sto i trebaju jesti dok mi ljudi, npr, silujemo svoje tjelo ne samo unistavajuci biljnu hranu (kuhajuci, przeci) nego k tome mu jos namecemo i meso za koje uopce nismo predispozicirani. Tako da smo odavno generacijama i stoljecima unistili svoj organizam do te mjere da nazalost moramo unositi B12.
Ali zar mi danas ne živimo duže nego što su ljudi živeli ranije?
Što se tiče prehrane mesom, koju i ja ne preferiram i relativni sam protivnik, ne mogu da garantujem niti da poverujem naučnicima ili bilo kome, da čovek nije predisponiran za njega.... Čak i naši srodnici (ako poverujemo da smo nastali od majmuna), jedu meso... (naravno ne sve vrste)... Dakle, tek kada pronađu vremeplov i vrate se u prošlost i zaključe da ni naši najraniji preci nisu jeli meso, tek tada ću da poverujem...
Mislim da čak ni meso nije štetno a i da čak i biljke mogu biti... i da je naše preterivanje i silovane samih sebe koje si pomenuo, ono što nas truje... Naime, zar bi nekom našem pretku palo na pamet, da nakon mučenja da ulovi, recimo jednu pticu, koja ga je relativno zasitila, nastavi da lovi da bi zadovoljio svoju alavost... Ne verujem... Verovatnije je da su se oni hranili na sledeći način: danas ulove neku životinju i jedu samo njeno meso..., sutra bude slab lov, ali naiđu na puno jestivih orašastih plodova, ili bobica, ili sl... pa onda ona teorija tibetanskih lama (koje, inače, preferiraju presnu i prirodnu hranu), da se jede posebno svaka vrsta hrane (na pr, jedan obrok samo meso, sledeći obrok samo voće, zatim sledeći samo žitarice...ili kako već)...
Takođe, naši preci, po mom mišljenju, su često gladovali... Jer mislim da je glad ta koja ih je nagonila da love ili da traže hranu, tako da, što bi to radili ako nisu osećali glad... Obzirom na to, može se zaključiti i da su oni praznih stomaka radili (trčali za plenom, saupljali, brali plodove...), pa tek onda jeli... Po meni, ovo je, odprilike, neki njihov način života...
A ono što nas zapravo truje jeste pohlepa... Jer da bi se povećao prinos ovoga ili onoga, životinje sed kljukaju hem,ijom da bi bile što veće i brojnije, davale što više jaja ili mleka... hrane se nekakvim koncentratima (pitaj Boga šta je u njima), a biljke đubre i prskaju raznim otrovima... Tako da, mislim, ako nije biološki iliti prirodno=starinski uzgajeno, nije zdravo pa da je i sirovo i biljno...
Naravno,. ne želim da izgleda kao da zdušno zagovaram jednu ili drugu teoriju... napadam nečije stavove ili slično... želja mi je samo da podelim svoje poglede sa drugima i da na osnovu i njihovih (i što više drugačijih pa i suprotnih) mišljenja, donesem kakoav takav, koliko je god to moguće ispravan, zaključak...
Pa da kažem nešto i o iskustvu sa presnom hranom...Iako trenutno nisam na potpuno presnoj hrani (zbog okolnosti), bio sam i kad god sam u prilici, vraćam joj se... Nikad se bolje ne odmoriš i nisi psihički energičniji u pozitivnom smislu reči, nego kad si na sirovoj hrani... Ja sam često tu, kao što sam gore i pisao, uz sirovo voće i povrće jeo i sirovo, sveže mleko (nekuvano, domaće) kao i jaja...Ali često bih se hranio (po osećaju) i samo biljnom hranom... a da i za to vreme obavljam, relativno teške (ne i one najteže) poslove...i to sa puno energije...
Za mene to i nije neki proces, ili ako i jeste, taj proces se sastoji u odluci...dakle ako okolnosti pogoduju, ja samo odlučim i od istog trenutka ja sam na sirovoj hrani... i tako mogu nedeljama, sve dok okolnosti dozvoljavaju...
kako se za crni i zeleni čaj tvrdi da su najbogatiji antioksidansima (jedna filter vreća negleskog-mislim da je 2g-sadrži 1/5 ukupnih dnevnih potreba čoveka), ja i njega koristim..oko 2-3puta na dan... oko 5000ORAC jedinica (što je ta dnevna potreba čoveka) imate i u 100g suvih šljiva bez koščica, ili u oko 200-300g suvoga grožđa..., ne zaboravimo spanać a najmanje paradajz (ili rajčicu)...
Eto...to je odprilike to...trenutno mi još nešto ne pada napamet...
Možda još da kažem i da sirova hrana, bar meni, pojačava apetit a ne smanjuje, pa makar se radilo i o najkomplexnijim vlaknima... Ali nemam problema sa kontrolom apetita, a još manje sa težinom (prirodno sam vitak)...tako da, to je to...
A vaša ioskustva
Vidimo se...