Filozofski kutak (za filozofe i one koje če to tek postat)

**Nietzsche II** · **Postano:** pon nov 30, 2009 3:00 am

Heh, kud baš sad daco. Naime, ovo što Tolstoj veli na kraju teksta je jedan od njegovih poznatih citata... Evo baš nedavno naletio na njega u jednom Woody Allenovom filmu. :mrgreen:

Zanimljiv sinhronicitet u svakom slučaju...

Nego, kad smo več u tim vodama, evo jednog filozofa pesimista istočknjačke inspiracije; Schopenhauera:

Njegov 'vanity of existence' iliti neka 'praznina postojanja', pogađa bit savršeno.

"Life... must be some kind of a mistake."

**Nietzsche II** · **Postano:** sub dec 12, 2009 1:49 pm

Gdje je zapelo, daco?

**daco** · **Postano:** ned dec 13, 2009 12:28 pm

Citat:

Gdje je zapelo, daco?

Ma piši ti.
Ja ovaj tvoj topic i ujedno pisanje sa tvoje i moje strane vidim kao jedan krug,a filozofe smatram pripadnicima toga kruga,jel svi se vrte oko njega pričajući o ozbiljnim stvarima,a ni sami sebe nepoznaju.
:toothy2:

**Nietzsche II** · **Postano:** ned dec 13, 2009 11:47 pm

No dobro.

Pročitoh Sartreovu Mučninu prije par dana, izvrstan roman. U narednih par dana ću postat citate, bilješke itd.

I tak.

:love3:

**Nietzsche II** · **Postano:** ned jan 03, 2010 1:31 am

Nietzsche II je napisao/la:

Pročitoh Sartreovu Mučninu prije par dana, izvrstan roman. U narednih par dana ću postat citate, bilješke itd.

Malo kasnim al neka. :mrgreen:

Evo par različitih citata, što od samog Sartrea, što od interpretatora, da steknete dojam.

Npr. wikica je uvijek korisna za početak: Mučnina (La Nausée)

"Postojim i ništa više. A svi su moji jadi toliko mutni, toliko metafizički, da ih se čak i stidim."

Ili ovo, iz predgovora Mučnine, jedno malo objašnjenje:

Kako se "oprati od grijeha postojanja", pita se Sartre. Doista, kako drukčije nego nepostojanjem? [samoubojstvom]
Međutim, sasvim suprotno onome što bi se moglo očektivati, pojavljuje se na kraju Mučnine tračak nade. U trenutku kad napušta, kao što se život napušta, grad u kojem je teklo njegovo postojanje, Roquentin sluša u kavani jazz melodiju: Some of these days - You'll miss me honey, čiji mu refren kanda navješćuje da "iza sveka postojećeg što upada iz jedne sadašnjice u drugu, bez prošlosti, bez budućnosti, iza tih zvukova što se od dana do dana raspadaju, ljušte i klize prema smrti, melodija ostaje ista, mlada i čvrsta!" Čvrsta! Ta je "čvrstoća" melodije u čudnoj opreci s monstruoznom mekoćom jednog svijeta u kojem se pokazalo da je svijest osuđena da živi i umre. Moguće je dakle, zahvaljujući umjetnosti, prizvati jedan svijet posve drukčiji od ovoga. Kad je to ustanovio, Roquentina je obuzelo osjećanje za koje se nije nadao da će ga ikad više obuzeti, neka vrsta radosti: "Postojanje se dakle može opravdati?" Postojanje, kako ga prihvaćamo, jest apsurdno. Ono nema smisla. Ali možda postoji način da mu se prida smisao? Smisao postojanja nije nešto što se daje posve gotovo. To je nešto što čovjek tek naknadno sâm, činom svoga duha, daje sebi. (Mučnina - J. P. Sartre, Predgovor by. Georges Poulet)

Fotkao sam par dobrih djelova :mrgreen:

http://i45.tinypic.com/htut6w.jpg

http://i49.tinypic.com/2ebwieb.jpg

...To je uglavnom to za sada.
Genijalan roman u svakom slučaju :thumbup:

**extranoize** · **Postano:** pon jan 04, 2010 2:23 pm

meni je taj roman bio mučno dosadan...došao sam negdje do pola i više nisam mogao :mrgreen:

tad valjda još nisam bio spreman za filozofiju, puno bolje mi je prisjeo Camus i njegov Stranac.

**Nietzsche II** · **Postano:** sri jan 06, 2010 9:06 pm

extranoize je napisao/la:

meni je taj roman bio mučno dosadan...došao sam negdje do pola i više nisam mogao :mrgreen:

tad valjda još nisam bio spreman za filozofiju, puno bolje mi je prisjeo Camus i njegov Stranac.

Jebiga

Takvo je djelo, nema gotovo nikakve prave fabule i potiče samog čitaoca da proživljava Mučninu. Ja sam eto naviknut na takvo stanje pa mi nije toliko smetalo, ali razumijem te. Al eto, dotiče se nekih temeljnih pitanja metafizike, ljudskog postojanja a ima i par manje važnih no svejedno cool stvari (npr. ono o gadovima), sve to zajedno čini jedno izvrstno filosofsko djelo...
Što se tiće Stranca, to ću sljedeće posuditi :thumbup:

Evo sad još jedan citat iz Mučnine za tebe i zainteresirane

Ali zauzvrat mu sve ono što je nevjerojatno, čemu u kavanama nebi povjerovali, ne izmiče. Na primjer, u subotu, oko četri sata po podne, uz sam rub drvenog nogostupa ispred gradilišta novog kolodvora, jedna ženica u nebeskiplavom ogrtaču trčala je natraške, smijala se i mahala rupčićem. Istodobno je jedan crnac u kišnoj kabanici krem žute boje, u žutim cipelama i zelenim šeširom na glavi, zaokretao za ugao zviždućući. Žena koja je i dalje uzmicala naletjela je na njega ispod svjetiljke koja visi na drvenoj ogradi i pali se svake večeri. Tako se odjednom, pod zažarenim nebom, našla ta ograda koja jako miriše na mokro drvo, ta svjetiljka i ta zgodna plavokosa ženica u crnčevu naručju. Da nas je bilo četvero ili petero, vjerojatno bismo opazili njihov sudar, sve one nježne boje, onaj lijepi plavi ogrtač koj je izgledao kao perina, onu svijetlu kabanicu, crvena stakla svjetiljke; i nasmijali bi se zaprepaštenju što se ocrtalo na ona dva dječja lica.
Kad je čovjek sam, malokad mu se smije: taj je prizor zadobio za mene vrlo snažan, čak i pomalo grub, ali čist smisao. Zatim se raspao, ostala je samo svjetliljka, ograda i nebo: ali i to je još bilo prilično lijepo. Nakon sat vremena svjetiljka je upaljena, nebo potamnjelo: od svega onoga nije ostalo ništa.

:thumbup:

Zašto mi je ovaj dio toliko dobar?

Prijava

Filozofski kutak (za filozofe i one koje če to tek postat)

Online