Još jedan koncept koji je došao iz mnogih komunikacija od navodnih NLO entiteta jeste onaj o "Putnicima". Oni su uglavnom uslužno-orijentisani ljudi, i, kao što bi bio predvidivo, često imaju velike teškoće u uklapanju u planetarne vibracije Zemlje. Često imaju osećaj da se ne uklapaju ili ne pripadaju, ali u isto vreme, vrlo često, ovi ljudi poseduju mnoge talente, u umetnosti, u skolarstvu, ili u jednostavnom deljenju vedre i srećne vibracije, što ne svakako sugeriše normalan stav običnog nezadovoljnika .
Ovaj koncept je posebno interesantan mnogim ljudima koji će biti privučeni Ra materijalu, jer, prema tom materijalu, mnogo toga će biti najlakše prepoznato kao korisno od strane Putnika. Postoji više od samo nekoliko Putnika na zemlji danas; Ra sugeriše cifru od oko šesdeset i pet miliona. Oni su napustili druge densitete u harmoničnim okruženjima da bi preuzeli vrstu posla koji je veoma težak i opasan, jer ako Putnik ne može barem da počne da probija proces zaboravljanja koji se javlja na rođenju na ovaj densitet tokom njegovog ili njenog života na planeti Zemlji, i priseti se ljubavi i svetlosti koju je osoba namerila da deli, Putnik može jasno postati uhvaćen u iluziji trećeg densiteta, sakupljajući ono što se slobodno može nazvati karma, i da zakasni u povratku na domaću planetu sve dok ono što je neizbalansirano u trećem denzitetu u ovom životu bude izbalansirano.
Kada smo Don Elkins i ja napisali Tajne NLO 1976. g, posvetili smo poglavlje konceptu Putnika i koristili materijal sakupljen u hipnotičkoj regresiji tri žene koje su prijateljice u ovom životu i koje su, kada su odvojeno hipnotisane, dale nezavisne i povezane priče o njihovim životima na drugoj planeti.
Nakon što je ta knjiga otišla u štampu uspeli smo da radimo sa čovekom koga je žena imenovala kao deo tog iskustva na drugoj planeti. Ovaj čovek, koji je tada bio student i radio na master studijama hemijskog inženjerstva, nije bio svestan niti jednog detalja našeg istraživanja, osim da smo bili uključeni u obavljanju neke hipnoze. Dana 10. maja, 1975. g, Don je, zajedno sa Lorens Alison, priznatim hipnotizerom sa kojim smo radili često kada je živeo u Luisvilu, seo sa našim četvrtim volonterom i nastavio da istražuje taj drugi svet po četvrti put. Informacija je bila naročito zanimljiva, jer su sve tri prethodne regresije bile poetske, i lepe, ali jedva malo tehničke. Naš četvrti subjekat je imao daleko drugačiju pozadinu i bio u stanju da vidi stvari na daleko precizniji i eksplicitan način. Ova četvrta regresija se savršeno uklapala u priču ispričanu od strane prva tri subjekta.
Jedna od prvih stvari koje su Don i Lari (ispitivanje je išlo napred i nazad) pitali bila je odeća. P: Kako si obučen? O: U belo. P: Belo kako? A. Opuštenu belu odeću. P: U redu. A iznad struka? Iznad pantalona? O: Pa, to je samo poput odore; to nije stvarno haljina već opuštena odeća sa trakom, kao za pojas. P: A šta je na ramenima? O: Pa, to je samo kratkih rukava. Toplo je.
Ova vrsta odeće sugeriše monaški ili verski red, a pitanja su bila postavljena u pokušaju da otkriju neku vezu prihvaćenih religijskih veza na ovoj planeti. Veze nije pronađena, pa su ispitivači prešli na ime ovog drugog sveta jer okruženje nije bilo ono od Zemlje, ali je mladić, normalno odsečan u svojim odgovorima, izgledao potpuno nesvesan konceptu imenovanja.
P. Koje je ime tvoje planete? O. To je samo ... mi živimo tamo, i ... ja ne vidim nikakve planine, ali vidim ... ime? (iz druge seanse:) O: Imam dete. P. Jedno dete? O: Da. Malog dečaka. P: Njegovo ime je? O: Ja jednostavno nemam osećaj za imena. Imam, kao, znaš kada želite nekoga, i oni znaju da ih želite, na neki način. Hoću reći, ja jednostavno nemam osećaj za imena.
Ne samo da njihova planeta izgleda da nema pravo ime, već se sam govor doima kao potpuno drugačiji proces, onaj koji bismo verovatno nazvali telepatija. P. Dobro, ako te neko pozove, kako te zove? O: Jednostavno nisam čuo nekog kako govori. Ne znam da li morate da govorite. O: Čini se, kao, neka vrsta jednostavnog života. Ali, očigledno je, pa, bilo je svetlo u mojim knjigama, tako da je očigledno mehanizovano, ili možda čak mnogo više i od toga. Ne, ja ... ne sećam se kako ljudi govore jedni drugima, mada. Mislim, izgleda da oni, znate, svi znaju svako pitanje ... znate šta se dešava , ali ja zaista ne vidim. On je pevao; bilo je pevanje, ali nije bilo stvarnog razgovara ljudi jednih sa drugima. Nekako ste jednostavno znali, pretpostavljam. O: Ja bih sedeo na kamenu ili na klupu a oni bi sedeli, i ja objašnjavam, ali zaista ne vidim sebe da razgovoram sa njima.
Subjekat je, sa svojim inžinjerskim okom, bio u stanju da sastavi arhitekturu na mesto na načinu na koji žene nisu. Svo četvoro su se složili da je centar zajednice i njegova svrha bilo nešto što se zgodno može nazvati hram. O. ... mislim da je to kamen ... valjda krečnjak, ali je belji , pretpostavljam. Od toga je napravljen. P. Šta je sa veličinom? O: Pa, ima, od oslonaca sa strane su lukovi do plafona, ali ... to nije standardnakupola, to je ... pa, nisam video tu vrstu kupole ranije. P: Načini dobru pretpostavku. Koliko je široka ta kupola? O: O, Bože. Izgleda da je 60 m dužine, a možda i više od toga, možda 75. I, oh, možda i 45 m širine. To je ogromna soba, veoma ... P: U redu. Sada, kako je osvetljena? O: Samo, (smeje se pomalo sa nevericom) ... stvarno, ti je samo sjaj sa tavanice. Mislim, znate, poput, dobro, tu je, deo koji je svetao, a onda i tamniji, kao da je bio oslikan, ali boja, to je svetlost. Čini se da je, pa, to jednostavno ne treba bilo kakvo svetlo. Soba je svetla. Možda to dolazi sa prozora, ali ... izgleda da nema ijedne senke u sobi. P: Šta kažeš da izgleda kao da atmosfera u sobi sija tamo? O: Pa, da, baš kao da je svetlo. Ja ne vidim nikakve senke, kao da je postojao izvor svetlosti. P. Aha. Hoću da čuješ u toj velikoj sobi. Kakve zvukova čuješ? O: Ništa u toj sobi, ali oni negde pevaju. P: Vrlo tiho, otpevavaju u daljini? O: Aha. P. To je, ah, kao neka vrsta ... O: To je više kao, vrsta hora, mali hor, kao. Ta muzika, kako su izvestila sva četiri subjekta, nije poput muzike koju smo ikada čuli. Dva subjekta su zapravo videla muziku kako svetluca u vazduhu i niko nije mogao precizno da je opiše. O. Ja jednostavno ... ne mogu... naći reči. To je jednostavno, znate, kao neka vrsta hvale, vrsta, znate, nešto što biste čuli u horu. P: Zahvaljujete kome? O: Pa, ovaj ... P: Bogu? O. Siguran sam da je to ko je , znate, to je ... to je neka vrsta srećne stvari za raditi, kada se ljudi okupe i pevaju ... Subjekat je govorio o odrastanju studirajući u velikim knjigama. O.Vidim sebe kako sedim nad ... nad knjigom i samo čitam. P. Istoriju? O. Pa, ne znam. P. Praktičan rad? Nauka? Šta studiraš? Umetnost? Umetnosti? O. Samo velike knjige, velike knjige. P. Aha. Da li ste pod nadziranim studijama u razredima ili ... O. Pa, ujutru ima nastavnik, a u popodnevnim satima ili kasno u veče, učim. P. Da li postoji ispitivanje? O. Nema ispita. Samo želite da naučite, želite da naučite. Vi, uh, to je kao da ne možete dovoljno da naučite.
Ko su bili ovi ljudi? Da li oni predstavljaju čitavu planetarnu populaciju ili su bili samo deo te populacije? Ako su bili deo, kako su oni izabrani da urade ovaj posao? Nakon razmatranja ovog materijala Don i ja smo stvorili izraz kojim bi se nazvala ova konkretna grupa ljudi: “klan“. Evo jednog od ispitanika na ovu temu.
P. Niko nema zaseban dom? O. Pa, ne; ovo veliko mesto je njihov dom. Ovo je, ovo je dom. _ O. Pa, ovo je jedna svrha. Poput, to je kao u školi, ili mesto nastave da podučava one koji žele da uče suštinu i za one koji dođu kada mogu. _ O.Ali ovo nije poput vladajućeg tipa ljudi, u svakom slučaju. Kao, znate, ovo nije ...kao da ljudi moraju da dođu ovde. Nije klasni sistem ili štagod.
Meditacija je igrala veoma veliku ulogu u životu stanovnika ovog drugog sveta, ili bar onih u ovom klanu. Bilo je usamljenih meditacija kao i dnevnih grupnih meditacija sa celim klanom.
O. Pa, da vidimo. Ne vidim sebe tamo, u različitim stanjima svesti. Postoji vreme za molitvu, ujutru i po noći. Imate ih u svojoj sobi, a onda imate druge pre jela, pre jutarnjeg obroka, a zatim, ne, pa, kratko pre večere, ali, kada, bilo je kao kada je hrana doneta, ali onda posle toga postoji , to je ... u sobi, kao neka vrsta privatnog molitvenika, osim što niste – kao u meditaciji. I postoje trenuci kada se cela grupa okupi van vremena obroka, baš... kao da je celo mesto poput porodice pretpostavljam. Jer, kao što sam rekao, ne osećate se toliko vezanim, nužno, za jednu osobu. Osećate se privrženim svima. Oni su svi, kao što je, u vašoj porodici.
Još jedna funkcija klana bila je da otvore svoj veliki hram sa vremena na vreme svima onima sa planete koji su želeli da dođu po duhovnu inspiraciju. Ispitivači su, u pokušaju da se utvrdi kako su te velike gužve dolazile da popune hram, naišli na opis onoga što se činilo da je veoma veliki heliodrom. Kasnije smo otkrili da vozilo nije bilo helikopter. Međutim, to je termin koji ispitivač koristi ovde.
P: U redu. Sada, ljudi koji odlaze sa heliodroma-da li imate pojma kuda oni idu? O: Kada kažem ti brodovi dolaze, to nije kao horde ljudi koji samo hrle napred ili nazad ili ništa slično, to samo ... to je, oh, kako da ... znate, to sleti tamo i vrata se otvaraju, a ljudi izlaze napolje i ljudi ulaze. Dozvoljeno im je da idu po zemlji, znate. Drugim rečima, ovo je njihovo mesto takođe. Ali oni dolaze kao posetioci, na neki način, istome. P: Koliko dugo oni ostaju tamo? O: Dan. opis heliodroma: O: Postoji mesto, ravno mesto, ravno mesto, poput, to je kamen, napred, ali ne vidim puteve koji dolaze do njega, jer ... to ... vidim ... uh, kao, nekako, kao, uh, kao, pa, veliki heliodrom, na primer, ali ...
Ispitivači su morali saznati šta je sletalo na toj velikoj kamenitoj oblasti te je stoga od subjekta traženo da opiše vrstu prevoza koja ju je koristila. P: U redu. Želim da opišeš taj brod, kao i ono što ga pokreće. O: Ja ne ... m ... to ... pa, to je kao ... izgleda da je to verovatno svemirski brod. Ali ja ne vidim da dolazi iz svemira. Kao da je, gotovo odjednom tamo, ne vidim kako poleće ili dolazi, znate, preko horizonta i tako. P: Samo opiši kako izgleda. O: Da, pa, to je, duže je nego što je široko, i nije baš prave gustine u odnosu na dužinu dimenzija i širinu dimenzije. To - to nije kao, ne okreće se kada se spušta, jer je pomalo kao, izduženo ili ... samo se nekako pojavljuje i spusti, znate, hoćureći, ja ne vidim to kako dolazi u vidokrug i od malog postaje sve veće.
Zanimljivo je primetiti očigledan opis materijalizacije i dematerijalizacije koji se nameće u odgovoru subjekta na to pitanje. I tako je mladić rastao u mudrosti i u godinama i ispričao priču o učenju, laganom sedenju kose, počinjući da podučava manje i više napredne studente, i vremenom se priprema da okonča inkarnaciju. Kako su ispitivači vratili subjekat nazad kroz iskustvo smrti u prethodnu inkarnaciju i napred u vremenu u iskustvo u kom je u tom trenutku živeo, zastali su sa subjektom izmedju inkarnacija da bi ga pitali o svrsi koju je ovaj konkretni Putnik došao na Zemlju da ispuni. Odgovor koji je dao je i provokativan kao i jako škrt. Mnogi od nas traže da pomognu ovoj našoj planeti na ovaj ili onaj način, i pitanje je uvek: kako ćemo to postići? P: Zašto ste na Zemlji? Koja je svrha ovog života? Šta nameravate da učinite ovde? Šta vam je dato da uradite? O: Izgleda, da pomognem. P: Pomaganje oko čega? Nečeg posebno? O: Nešto ... P: Da li ste već pomagali u ovoj oblasti? Ili problem oko kog ste došli da pomognete tek dolazi? O: Nije se još dogodio. P: Šta očekujete? O: Samo ... samo velike potrebe. P: Šta bi se desilo o čemu znaš a da zahteva toliko pomoći od vas? (Pauza) Duhovni rast? Duhovni razvoj? Fizičkei potrebe? O: Pa, ne ... dobijem osećaj od nekih ljudi koji su izgubljeni, znaš? P: Možete li im pomoći? To je vaša misija? O: Osećam se kao da je to ono što treba da radim. Ovaj ... pomoći tim ljudim. P: Aha. Kojim ljudima? O: Onima koji su izgubljeni. P: Da li je to neka posebna grupa? O: Ne P: Jednostavno svima. O: Jednostavno ljudima.
Moj rad sa početka 1976. je trebalo da bude i moj poslednji. Imala sam stanje koje se zove maloletni reumatoidni artritis sa nekoliko komplikacija, jedan od njih je SLE, poznatiji kao lupus, jer sam imala trinaest godina kada su mi bubrezi otkazali. Godine 1956, napredne tehnike koje su sada dostupne onima čiji bubrezi otkažu nisu bile dostupne . U stvari, smatrano je čudom što sam preživela, ali sam preživela sa gubitkom od oko pola svakog bubrega.
Smatram sebe jako srećnom što sam toliko dugo uspevala imati produktivan i aktivan fizički život sa šansama koje su rasle protiv mene. Čak i sada, uz pomoć vežbanja, ishrane, prijatelja i vere, osećam jako blagoslovenom . Ali, moje aktivnosti su ograničene.
Istraživanje koje samo Don i ja obavili do tog trenutka nas je dovelo do znanja o veoma neobičnom vidu lečenja, a moj invaliditet nas je delimično izazivao da se tako zdušno bacimo u ispitivanje te vrste lečenja. Psihička operacija ima samo tangencijalni odnos prema ortodoksnoj hirurgiji i nema veze sa ortodoksnom medicinom. To je, poput svih brendova " lečenja verom " nemoguće za dokazati, i prirodan i standardni odgovor, ne samo od naučnika već od svakog ko nije vršio nikakvo istraživanje o toj temi, te je automatski "crveno" i potpuna neverica.
Ovo je za očekivati. Da nije dugogodišnjeg istraživanja, ovo bi možda bila i naša reakcija. Međutim, mi smo, kao i većina koji istražuju psihičku operaciju, znali da nemamo šta da izgubimo istražujući ovu mogućnost. Nijedan pacijent psihičke hirurgije nikada nije izgubljen jer se ništa zapravo ne dešava fizičkom telu pacijenta. Zaista je psihički oblik lečenja. Shodno tome, proveli smo neko vreme i na Filipinima i u Meksiku učestvujući u ispitivanju mogućnostima psihičke hirurgije.
Ovo je primer onoga što psihički hirurg stvara kao manifestaciju za oči: filipinska spavaća soba, pacijent je svučen, zadržavajući one haljine koje mogu biti potrebne za lične skromnosti, i legne na krevet, koji može u nekim slučajevi biti pokriveni sa jednostavnim tuš zavesama, obično one koje su pozajmljene iz motelskog kupatila. Iscelitelj, religiozan čovek, i neko ko je često proveo deset ili dvanaest godina svog života moleći se da postane iscelitelj "hodajući u pustinji" od vulkanskih planina Luzon u samoći, ulazi u sobu. On ne nosi ništa osim možda Biblije. Često je iscelitelj u pratnji pomoćnika koji funkcioniše kao prevodilac i, u izrazu poznatom u našoj kulturi, hirurški pomoćnik; da iskoristim tačniji izraz, čistilac.
Iscelitelj obično zna vrlo malo engleskog. On ili ona počinje podizanjem ruku i pomeranjem po celom telu, sa dlanovima na dole. Rečeno nam je da je to metod skeniranja tela poput rendgenom. Zatim se odredi neko mesto za "operaciju" i ako je iscelitelj dešnjak leva ruka se čvrsto naslanja na kožu. Koža deluje da se odvaja i unutrašnjost tela se vidi. Ova manifestacija izgleda veoma realno i svako ko je video pravog psihičkog hirurga kako radi a nije pažljivo proučavao fenomen će se zakleti da je telo bilo otvoreno golim rukama. Desna ruka zatim ulazi u ovo otvoreno mesto i manipuliše u telu.
U najinteresantnijem slučaju u kome sam učestvovala, iscelitelju je rečeno da sam imala artritis. On je skenirao moje telo uz pomoć svog asistenta. Onda je otvorio trbušnu duplju i sa radnjom koja je zvučala veoma tečno, čvrsto ali nežno, povukao ono što se činilo da su organi a ne zglobovi. To nije bilo neprijatno, ali je, za mene, pacijenta, bilo čudno, jer nisam imala artritis u mojim organima. On je zatim uklonio ono što se činilo da su tri prilično mala, duga komada krvavog materijala u čijem centru je bio mali deo od čvrstog materijala. Nakon toga, uklonio je svoju levu ruku. "Rez" je nestao bez ožiljka ili traga bilo koje vrste. Dvojica muškaraca, u ovom slučaju, obrisali su ono što je postalo prilično značajna količina krvi, isprali svoje ruke, a zatim uzeli bebi ulje i naneli ga preko kože na stomaku, masirajući u tišini.
Kada sam pitala šta je radio iscelitelj u predelu abdomena, prevodilac je preneo moj zahtev, i vratio info da je skeniranje dalo znanje o tri ciste pored mog desnog jajnika, i pomeranje ili odustajanje od oba jajnika koje je nastalo kroz više godina vrlo aktivnog života. Pomeranje je bilo da se promeni položaj jajnika, tako da neću biti u nelagodnosti tokom menstruacije. Uklanjanje cista je imalo istu svrhu.
Iako je moj ginekolog dijagnostikovao ova tri male ciste kada sam bila veoma mlada žena, nikada nisam govorila o njima Donu Elkinsu i, zaista, nikome, jer takav razgovor nije fascinantan. Jedina druga osoba je znala za ove ciste, moja majka, ali ona je bila 12.000 milja daleko. Po povratku u SAD, moj ginekolog je pregledao mesto i potvrdio da te tri ciste više nisu opipljive. Više ih nije bilo, a nivo udobnosti mog menstrualnog ciklusa je srazmerno daleko bolji. Masaža bebi uljem je veoma pojednostavljen i skroman oblik magnetnog lečenja u kojima se nude molitve i zaštitno svetlo zamišlja oko zahvaćenog područja, tako da će pomoći izlečenju.
Donovo i moje uverenje je da je otvaranje tela za uklanjanje delova, zatvaranje tela, i ispoljavanje krvi i svih drugih materijala, materijalizacija istog tipa kao i materijalizacija duhova i materijalizacija NLO-a. Stoga, nikada nismo učinili bilo kakav pokušaj da se sačuvamo uzorke ove psihičke hirurgije. Svesni smo da ovo ne ispunjava rigoroznost naučnog metoda koja postoji danas, ali naše je uverenje da bismo saznati ništa gledajući na rezultate takvih analiza manifestacije.
Čini se da bi osoba, bez obzira kolika je njena želja da bude izlečena, bila nervozna i prestrašena, jer otvaranje samog tela, fizičko ili psihičko, deluje veoma traumatično. Kada se ruke iscelitelja postave iznad vas, poseban emocionalni i mentalni stav se promeni u svakom pojedincu sa kojim sam govorila a koji je iskusio ovu pojavu. Psihičkog hirurzi to zovu prisustvo Svetog Duha. To treba razmotriti kao deo fenomena.
Krajem 1977 i početkom 1978, mi smo pratili dr Andriju Puhariča i njegove saradnike istraživače u Meksiko Siti da istražimo meksičkog psihičkog hirurga, sedamdesetosmogodišnju ženu po imenu Pachita, koja je to radila već dugo godina. Talenat joj je došao da na bojnom polju sa vojskom Pančo vile, i, kao i na Filipinima, više njenih pacijenata su bili starosedeoci nego Amerikanci. Razlika u njenoj tehnici bila je kultura iz koje je potekla. Na Filipinima, psihičko lečenje je došlo iz krajnje doslovnog verovanja u Hrišćanstvo kako to podučavaju španski misionari tri stotine godina. Hrišćanstvo je centar skoro svakog života Filipino seljaka. Veliki procenat je išao mise svakodnevno, i, kako smo Don i ja bili tamo u toku Svete Nedelje 1975, bili smo u mogućnosti da gledamo dokaze o doslovnom nemilosrdnoj vrsti hrišćanstva koja je tamo praktikovana. Na Veliki petak, na primer, održavala se velika katolička parada krsta kroz ulice Manile. Ono što je bilo drugačije kod ove parade je to da je ljudsko biće bilo prikovano za taj krst. Mnogi su se borili za tu poziciju. Onaj koji ju je postigao, kada je upitan za komentar, jednostavno je odgovorio da se osetio veoma uzvišenim i nadao se da će ga izabrati ponovo sledeće godine.
U Meksiku, hrišćanstvo ako je uopšte prisutno, a često jeste, je prekrivač izuzetno jakom indijskom verovanju koji je surovo i duboko. Naviru sećanja na majanski pokolj nevinih na strmim stepenicama meksičkih piramida.
Shodno tome, Pachita je koristila veoma tup nož sa sečivom od petnaest centimetera. Nosila ga je naokolo kroz celu istraživačku grupu gledajući da vidi našu reakciju, posebno moju, jer sam ja bila zamorče. Pošto su se njene "operacije" održale kada sam ja ležala na stomaku ne mogu dati opis iz prve ruke o tome šta se desilo, ali me Don obaveštava da se činilo kako je nož nestao 10 centimetara u mojim leđima, a zatim je brzo prešao duž kičme. To je ponovljeno nekoliko puta. Pachita je, kako je rekla, radila na mojim bubrezima. Opet, nismo načinili nikakav pokušaj da sačuvamp "dokaz" jer smo znali da to ne bi dovelo ni do čega. Mnogi su pokušali da istraže psihičku operaciju analizom njenih proizvoda i otkrili ili neubedljive ili nikakve rezultate optužujući da je psihička hirurgija prevara.
U knjizi, Arigo, Džona Fulera, Dr Puharichev rani rad sa južneameričkim isceliteljem tog nadimka, psihička hirurgija je pažljivo ispitana, a za one koji su zainteresovani za ovu neobičnu temu ta knjiga je dobro mesto za početak. Nikada nisam imala bilo kakav uspeh u navođenju bilo kog ortodoksnog lekara da testira moguće rezultate ovog meksičkog iskustva. To je zbog činjenice da procedura koja se koristi za testiranje bubrege može, ako su bubrezi su već dovoljno teško oštećeni, izazvati otkaz bubrega ponovo, a ne može se očekivati niti od jednog ortodoksnog lekar da preuzme taj rizik. Sam Dr Puharich je bio nevoljan da prođem kroz ovu proceduru.
I pored svih frustracija, istraga oblasti u samim marginama psihičkog fenomena je najinteresantnija, informativna, i nagrađujuća za istraživača koji je strpljiv i čiji je pristup temi takav da jednostavno prikupiti podatke, umesto da pokuša da dokaže, korak po korak , hipoteze o onome što istražuje. U Ra Materialu manifestacije ovog tipa materijalizacije su razmatrane te je informacija veoma interesantna.
Po povratku u Sjedinjenim Državama, iako više nisam mogla da radim na pisaćoj mašini, i dalje sam bila u stanju da ponudim kontinuirane nedeljne meditacije i da preuzmem napredne studenate za samostalan rad. Godine 1978. Džejms Alen Mekarti je čuo za našu grupu, prvi od dosta ljudi koji su meditirali na našim večernjim sastancima nedeljom i otišao da bi formirao " centar svetla" i bavio se očuvannjem prirode u okrugu Marion u Kentakiju, a zatim započeo dvočasovni radio talk šou koji smo Don i ja radili u Leksingtonu, Kentucki. Pojavio se sa mnogim ljudima iz Marion Counti meditativne grupe da bi iskusili naše meditacije. Posle dve meditacije, grupa, u celini, je prestala da dolazi, ali Džim je putovanje od 224km sa povratkom prelazio skoro nedeljno, počev od proleća 1980. Džim je, mnogo godina, tražio neki način za pomaganje čovečanstvu. Rođen je 1947, a opremljen diplomama u poslovanju i obrazovanju, izučavao je, dodatno, alternativne metode za učenje proširenja svesti. Deo tog vremena je proveo radeći sa gradskom decom, ali je počeo da pronalazi veoma snažnu želju da otkrije jasniju ideju o tome šta je tražio.
1972. godine je rezervisao kurs studiranja ekspanzije svesti pod nazivom "samokontrola mozga" sa starim krupnim planinarem koji je živeo u jednoj maloj brvnari na 10.000 metara u Stenovitim planinama Kolorada. Tokom ovog kursa je naučio, po prvi put, mogućnost komunikacije sa naprednom civilizacijom iz kosmosa, ne putem bilo kakvih veštačkih sredstava kao što su radio, telegraf, ili elektronskim uredjajima, već kroz korišćenje frontalnog režnja ljudskog mozga.
Pošto je ovo veoma važno iskustvo bilo u pustoj zemlji, kamenja, bora i kleke, odlučio je da tražite podjednako udaljeni komad zemlje na kojoj je on tada mogao da ponudi ova iskustva moždane samokontrole drugima. Na 132 hektara u centralnom Kentakiju, sa potokom od prilaznog puta, formirao je Rock Creek Istraživanja i Razvojne Laboratorije i počeo da radi na temi koji je najbliži njegovom srcu: Evoluciji čovečanstva. Uradio je nekoliko radionica na ovu temu, ali je pronašao malo interesovanja u toj oblasti i tako se vratio u život samotnjaka narednih šest i po godina, uzgajanju sopstvene hrane, meditiranju i učenju. Još uvek bio znatiželjan o tome kako bi izgledala jasna, dvosmerna komunikacija sa naprednim inteligentnim bićima, i, samim tim, veoma je uživao u meditacijama sa grupom iz Louisville-a, ali je od ranije postao zainteresovan i za rad grupe u Oregonu. U jesen 1980, putovao je iz Kentakija za Oregonu kako bi radio sa ovom grupom koja je navodno kanalisala isti izvor koji je Edgar Cayce kanalisao u dubokom transu.
Međutim, učenje koje je dobio iz večernjih sastanaka nedeljom i od napredne studije koje je imao sa mnom mu je govorilo iznutra, i, naizgled po sopstvenom nahođenju, predomislio se posle samo dva meseca u Oregonu . Otkrio da mu je potrebno da se vrati u Luisvil i radi sa Donom i sa mnom. 23. decembra 1980, stigao je u Luisvil, pošto je putovao 8.000 km od šuma iz centralnog Kentakija do Oregona pa nazad u Luisvil.
Don i ja smo bili beskrajno zahvalni za McCartijevu pomoć. Njegove sposobnosti su bile izuzetne. Imao je uvid u metafizički materijal još u svojim fakultetskim danima, a intenzivno je čitao sve do tada, tako da je došao u ovaj rad veoma obavešten o našim oblastima studiranja. Bio je u stanju da preuzme fizički deo istraživanja, popunjavanjem, čineći beleške, prepisivanjem sa traka, i nastavljajući prepisku koja je postala krajnje problematična još od moje invalidnosti. Džim, uvek temeljan, prodao je svoju zemlju. L / L Istraživanje se spojilo sa Rock Creek istraživanjem i razvojnom laboratorijom, očuvali smo staro partnersko ime za našeg izdavača, kupljena je nova pisaća mašina - Džimovi prsti, ojačani šestogodišnjim kućepaziteljstvom, nadmašili su moju staru električnu pisaću mašinu i skrasli smo se da bi uradili ... šta? Nismo znali.
Diskutovali smo oko izrade nove knjige, ažurirajući ono što smo naučili u Tajnama NLO-a i imali prazan papir spreman da bude popunjen. Džim je počeo da povratno istražuje kroz naše obimne fajlove. Tri nedelje nakon što je došao, Ra kontakt je započeo. Tokom svih ovih godina tokom kojih sam kanalisala, uvek sam svesno kanalisala, koristeći moju slobodnu volju da sastavim telepatske koncepte na svom jeziku. U 1980-oj godini dugogodišnji prijatelj i član meditativne grupe, Ilejn Flaerti, tragično je umrla. Imala je mladalački dijabetis i umrla u svojim tridesetima. Sedela sam sa njom mnogo dana u bolnici pre nego što je konačno napustila svoje telo, a ona mi je rekla nekoliko puta da je htela da se uveri da je njen muž , Tom, svestan da je ona u redu nakon njene smrti, jer je znala da će verovatno umreti. Rekla je i Tomu, takođe dugogodišnjem članu meditativne grupe.
Nakon njene sahrani Tom je došao do mene i pitao da li bih pokušala da stupim u kontakt sa Eli. Budući da sam prošla kroz previše seansi, i da nisam imala mnogo lične posvećenosti vrsti komunikacije koju bi neko dobio od fizički mrtve rodbine, bila sam u početku nevoljna da pokušam takvu vrstu, "posredništva." Medjutim, to su bili moji dobri prijatelji i nisam mogla da kažem ne. Tom, Don, Elin i Tomov sin Majk, okupili se sa mnom za prvi pokušaj. Posle nekoliko trenutaka svesne ponude sebe za kontakt sa Eli, postala sam nesvesna vremena koje je proteklo, a kada sam se probudila Tom je imao na kaseti nešto što je zvučao kao glas Elejn kako govori kroz mene. To je bilo moje prvo iskustvo sa transom. Nisam znao, a ni danas ne znam, kako se to dogodilo. Tom je pitao još jednom da li bi opet uradila to i ponovo sam otišla u ono što je izgledalo da je veoma dubok trans, ne sećajući se ničega i slušajući ono što je zvuči kao glas Elejn na traci posle sesije. Don je izjavio da, me je čuo u susednoj sobi, bez da me vidi, bio bi siguran da je to bila Elejn.
Ovaj rad je bio izuzetno iscrpljujuće za mene i pitala sam Toma da prihvati činjenicu da zaista nisam želela da nastavim kao ovaj tip medija. Tom se složio, rekavši da je imao ono šta je Ilejn obećala i da je zadovoljan. Međutim posle samo nekoliko dana, radeći sa naprednim studentom meditacije, Leonard Cecilom, dobila sam novi kontakt, koji nikada pre nisam imala. Kao što to radim u svim slučajevima, izazvala sam ovaj entitet u ime Hrista, zahtevajući da ode ako nije došao kao poslanik Hristovesvesti. Ostalo je, pa sam se otvorila tom kanalu. Ponovo sam pala skoro trenutno u trans, te je entitet, koji se naziva Ra, započeo svoj niz kontakata sa nama. Ovaj kontakt je u toku, fascinantan, i, za mene, izvor blagog nemira.
Osoba koja odluči da postane glasovni kanal na prvom mestu je već napravila korak koji je, nekim ljudima, dosta težak, a to je spremnost da se govore reči nekog koji se ne kontroliše. U kanalisanju slobodne volje, moguće je prekinuti kanalisanje. Međutim, takođe je moguće da se izgovori potpuna glupost jer kanal nikada ne zna unapred šta će biti sledeći koncept. Moram da dodam da se ta glupost nikada nije desila u mom iskustvu i da su kanalisanja uvek stvorila razumnu količinu smisla, i, u mnogim slučajevima, bili prilično inspirativni. Ipak, u društvu gde ste učeni da pazite na svoje reči, izgleda neodgovorno jednostavno izbrbljati sve ono što dolazi u vaš um. Kada se, radi kontakta, trans mora desiti, uznemirenost preraste u nešto blizu panike sa moje strane. Ne znam kako procedura za trans radi, i uvek se bojim da se u ovoj sesiji ništa neće desiti, Ostaću svesna; i neću dobiti nikakav kontakt. Opet, ovo se nikada nije desilo. Pošto niti ja niti bilo ko drugi u našoj grupi nema nikakvu ideju kako da mi pomogne iznad određene tačke u postizanju stanja "transa", ne može ništa da se uradi, no samo da se krene napred. Don navodi da, iako je moje stanje transa je slično drugima koje je posmatrao, ono je što bi on nazvao "telepatski prijem u stanju transa. "
Iako sam studirala književnost svojevremeno i bila bibliotekar dugi niz godina, čitanje materijala skoro uvek mi nudi priliku da naučim novu reč ili dve i zasigurno proširilo moj um u oblasti nauke, koja je u mom obrazovanju žalosno nedostajala.
Ono što me brine možda više od bilo čega drugog jeste da neko ko čita ovaj materijal pomisli da ljudsko biće koje jesam poseduje neku vrstu mudrosti koju Ra svakako ima, ali ja zasigurno ne. Ako vas ovo delo impresionira, mogu samo da vas molimo da napravite oštro razlikovanje u vašem umu između reči i "mediuma" kroz koje reči dolaze. Ne biste, recimo, očekivali da slavina može biti odgovorna za kvalitet vode koja kroz nju teče. Svakako da svako od nas iz istraživačke grupe pokušava, kroz meditaciju i svakodnevni život, da se pripremimo najbolje što možemo za ove seanse. Ipak, ono što dolazi kroz naše grupe stoji samo po sebi i ne može se reći da odražava mudrosti ili tzv duhovni napredovak nekog od njenih članova. Što bi naša popularna filozofija rekla, "Mi smo svi budale u ovom autobusu. “
Ako imate bilo kakvih pitanja dok čitate, molimo vas da pišete Rock Creek grupi. Njegova dopisnik, Džim, nikada neće ignorisati pismo, i budući da sam ima svoja iskustva sa seansi da podeli, on će završiti ovaj uvod.
Džim Mekarti: Mi smo početnici kada je u pitanju znanje kako se Ra kontakt desi, i samo smo kroz proces pokušaja i grešaka, kroz seansu za seansom, naučili više o tome kako da podržimo naš instrument, Karlu, u mentalnom, fizičkom i duhovnom smislu. Bili smo tako uzbuđeni zbog Ra kontakta kada je prvi put počeo da smo imali dve seanse dnevno ponekad; ali, pošto smo naučili da je ova procedura previše iscrpljujuća za Karlu, sada u proseku imamo jednu seansu svake nedelje do deset dana, što nam omogućava da se pripremimo za svaku seansu sa većim stepenom zaštite koja se čini potrebnom kako se seanse akumuliraju.
Veliki deo misli ide u pitanja koja pita Don tokom svake seanse. Svako od nas doprinosi idejama, ali je velika većina linije ispitivanja potiče od Dona, jer on ima godine iskustva u istraživanju NLO kontaktiranih fenomena neophodnog da se razvije intelektualni temelj koji je potreban u svakom pokušaju da se uklope različiti delove ove slagalice zajedno. On takođe ima intuitivni osećaj koji je od vitalnog značaja u praćenju neočekivanih i duboko-otkrivajućih odgovora koje Ra tako često daje sa daljim pitanjima, izniklih u trenutku, da se iskoristi prednosti novih uvida.
Sa odlukom da održimo seansu veče pre no što će se seansa desiti, ustajeno u jutro seanse, lagano doručkujemo, i počinjemo seriju koraka koji će najbolje pomoći u uspešnom završetku seanse. Dajem Karli polusatnu masažu leđa da opusti svoje mišiće i zglobove pre svake seanse, jer će ona morati da ostane apsolutno nepomična između sat i sat i četrdeset pet minuta vremena. Onda meditiramo tako da se harmonija koju pokušamo da napravimo u našim svakodnevnim životima intenzivira, i tako da su naše želje ujedinjene u jednoj želji da vidimo kontakt sa Ra. Zatim izvršimo naš ritual zaštite i čišćenja prostorije u kojoj će biti napravljen kontakt te smestimo Karlu u ležeću poziciju na krevetu, pokrivamo njeno telo sa belim pokrivačem, njene oči sa belom tkaninom, i prikačimo tri mikrofona za snimanje tik ispod brade tako da ne propustimo bilo koju od seansi ako jedan ili drugi mikrofon zakaže. Do tada, sve što je vidljivo od Karle jesu njena kosa koja pada dole sa njenih ramena i njen nos koji štrči u moru bele tkanine koja ga okružuje. Dok u sebi recituje molitvu svetog Franje, Don usklađuje sto koji drži Bibliju, sveću, tamjan i putir vode u pravu liniju sa njenom glavom, kao što je preporučeno od strane Ra. Nakon što Don upali sveću i tamjan, on i ja hodamo u Krugu Jednoga oko Karle i ponovimo reči koje počinju svaki kontakt.
U nekom trenutku nakon toga, Karla napušta svoje fizičko telo a Ra ga zatim koristi da daje reči koje čine odgovore na Donova pitanja. Ja meditiram i šaljem svetlo Karli za vreme trajanja seanse, pauzirajući samo da se okrenu trake pošto završe svaku stranu. Kada je seansa završena, Don sačeka nekoliko trenutaka da se Karla vrate u njeno obično prilično kruto telo, zove njeno ime nekoliko puta dok ona ne odgovari, pomaže joj da se uspravi, trlja joj vrat malo, i daje joj putir pun vode da pije nakon što smo ga on i ja napunili našim vibracijama ljubavi kako možemo.
Kako Karla nema pojma o tome šta se desilo tokom seanse, nju uvek najviše zanima kako je bilo. Ona mora da se zadovolji posrednim delićima informacija dok ja ne prepišem seansu sa trake, što je obično veoma lako jer Ra govori sasvim polako i čini svaki slog sa preciznom dikcijom.
Učestvovanje u ovoj komunikaciji sa Ra je najinspirativnije moguće za svakog od nas zbog spoja elokvencije i jednostavnosti koja karakteriše Ra-ove odgovore. Informacije sadržane u Ra materijalu su najkorisnije za nas u uvećanju našeg znanje o misteriji stvaranja i našoj evolucije u istoj. Nadamo se da će to takođe možda biti korisno za vas.
L/L Research Don Elkins Carla L. Rueckert Jim McCarty Louisville, Kentucky July 7, 1983
Zadnja izmjena: jokoonoko; ned feb 11, 2024 11:19 am; ukupno mijenjano 1 put/a.
|