Iako definicije mogu biti nejasne i pomalo zbunjujuce, rec "ovisnost" se obicno odnosi na psihicku ili fizicku zavisnost o odredjenom iskustvu koje mora biti redovno ponavljano da bi se osoba osecala ugodno. Obicno, mi o ovome razmisljamo u smislu hemijske ovisnosti, koja se dogodi kada hemikalija reorganizuje nervni sistem tako da on zahteva prisustvo te hemikalije kako bi normalno funkcionisao.
Naravno, nisu sve ovisnosti hemijske. Bilo koje ponasanje koje dovodi dovodi do ugodnosti ce biti ponavljano, posebno ako to ponasanje zahteva malo posla. Psiholozi ovaj obrazac ponasanja nazivaju "pozitivnim jacanjem". Ovo je ono sto mi, strucno gledano, podrazumavamo pod ovisnoscu. U ovom smislu, televizija se svakako uklapa u kategoriju uzrocnika ovisnosti.
Kada vi gledate TV, aktivnost vaseg mozga se prebaci sa leve na desnu hemisferu. Zapravo, eksperimenti koje je izveo istrazivac Herbert Krugman su pokazali da je gledaocima dok gledaju televiziju, desna hemisfera duplo aktivnija od leve, kao posledica nervne anomalije. To prebacivanje sa leve na desnu hemisferu je praceno oslobadjanjem prirodnih telesnih opijata: endorfina, koji ukljucuje beta-endorfine i enkefaline. Endorfini su strukturno identicni opijumu i njegovim derivatima (morfijum, kodein, heroin, itd...). Aktivnosti koje oslobadjaju endorfine su obicno nase svakodnevne navike (mi ih retko nazivamo ovisnim). One ukljucuju i naporne vezbe i orgazam. Eksterni opijati deluju na iste receptore (opioid receptore) kao i endorfini, tako da postoji mala razlika izmedju njih.
Zapravo, naporne vezbe, koje proizvode obilje endorfina, mogu biti vrlo ovisne, sve do stupnja kada "ovisnici" koji iznenada prestanu sa vezbama dobiju simptome apstinencijalnog sindroma, najcesce migrene. Ove migrene su uzrokovane opioid receptorima, koji su navikli na redovan dotok endorfina.
Znaci ovisnosti su svuda oko nas. Prosecan Amerikanac provodi cetiri sata dnevno gledajuci televiziju, a 49% nastavi da je gleda uprkos njihovom priznavanju da to rade prekomerno. Ovo su klasicni indikatori ovisnika u negiranju: ovisnici znaju da sebi cine stetu, ali ipak nastavljaju da koriste droge.
Nedavne studije na laboratorijskim pacovima su pokazale da stimulatori opioid-receptora podsticu ovisna ponasanja. Dokaz je definitivan: svi opijati su ovisni! Cak i oni koje vase telo prirodno proizvodi. TV uredjaj radi kao visoko-tehnoloski sistem za dostavu droge, i svi mi osecamo njegove efekte. Pitanje je, moze li ovisnost o televiziji biti destruktivna? Odgovor koji nam daje moderna nauka je odjekujuce "DA"!
Pre svega, kada vi gledate televiziju visi delovi mozga (kao sto su srednji mozak i neo-korteks) su iskljuceni, i najvise aktivnosti predje na nize delove mozga (produzena mozdina i mali mozak). Nervni procesi koji se odvijaju u ovim delovima se ne mogu tacno nazvati "kognitivnim". Nizi ili reptilski mozak reaguje na okolinu koristeci se fundamentalnim "bori se ili bezi" reakcionim mehanizmom.
Osim toga, ovi nizi delovi mozga ne mogu da razlikuju realnost od izmisljenih slika (posao koji obavlja neo-korteks), tako da oni reaguju prema televizijskom sadrzaju kao da je on realan, ispustajuci odgovarajuce hormone. Studije su pokazale da, u kranjoj liniji, previse aktivnosti u nizem mozgu vodi do atrofije visih delova mozga.
Istrazivanje Herberta Krugmana je dokazalo da gledanje televizije uspava levi deo mozga i ostavi desni deo da obavlja sve kognitivne zadatke. Ovo ima potresne posledice televizije na razvoj i zdravlje mozga. Kao prvo, leva hemisfera je kriticna za organizaciju, analiziranje i prosudjivanje ulaznih podataka. Desna hemisfera tretira ulazne podatke nekriticki, i ona ne desifrira niti razdvaja informacije na sastavne delove. Ona obradjuje informacije u celinama, sto dovodi pre do emocionalnih nego do inteligentnih reakcija.
Televizija je droga koja nije nista bolja od opijuma, heroina, ili bilo kog drugog opijata. Televizija je jednako (mozda cak i vise) stetna za um i telo kao i bilo koja druga droga. Ali postoji velika razlika. Sve ostale droge naizgled predstavljaju pretnju prema ustanovljenom drustvenom poretku. Televizija, medjutim, je droga koja je esencijalan element za odrzavanje socijalne infrastrukture. Zasto?
Zato sto ona ispira mozak potrosacima da trose svoj novac. Cilj reklama nije da privuce racionalan ili svestan um (koji obicno odbaci reklame), vec radije da usadi ugodjaje koje ce potrosac povezati sa proizvodom kada na njega naidje u stvarnom zivotu. Kada mi vidimo proizvod koji je izlozen u prodavnici, na primer, te pozitivne emocije su pokrenute. Odobrenja od omiljenih sportista i drugih slavnih licnosti izazivaju istu povezanost.
Ako ste ikada sumnjali u moc televizijskog reklamiranja, imajte ovo na umu: reklame deluju uspesnije ako vi ne obracate paznju na njih!
http://www.cognitiveliberty.org/5jcl/5JCL59.htm