Meni se znaju prije i poslije spavanja pred očima stvoriti ko neke žive naftne mrlje koje se preljevaju u živim bojama.

A prvi frame ovog videa (dva ili možda tri kruga u nizu, svaki naredni niži je manji, jedan su ispod drugog) sam jednom doživio kao sebe, i to kao energetsku formaciju koja služi za nešto kao uzemljenje i provođenje energije u zemlju. Do tog me dovelo razmišljanje na temu Donosioca novog svitanja štivu. Tamo piše da ćemo se loše sprovesti ako nismo uzemljenipa reko ajde da se potrudim naći što to znači i kakav je kontekst.
Tad sam se osjećao kao elektricitet i provodio i takvu nekakvu vrstu energije koja je ujedno i svijest. Energija dolazi odozgo kao bijeli stup.

Takođe. Kad počne, izgleda kao da me ta energija tušira. Stup prodire kroz vrh glave i to je svetlost, bijela svjetlost kako se meni čini. Ponekad sam se prepuštao a nekad nisam dozvoljavao da prođe. Ovo sam radio jer sam htio da saznam koliko mogu kontrolisati taj proces. Pratio sam senzacije u tijelu. Mozak se lagano "savija" pod naletom te energije, poput lista ispod vodopada. Vrlo čudan osjećaj no nije neprijatan. Širina stupa je varirala od moje "protočnosti". Nekad je bila "tanja" a nekad "deblja", no moguće je da to ne igra neku ulogu. Kad se spoji sa drugim krakom, koji kreće iz zemlje preko tabana, onda dolazi do strujanja. Interesantno mi je bilo što se tad može vidjeti tijelo zatvorenih očiju. Doduše, ovo se može učiniti i kad ne provodim energiju. Ta svejtlost koja protiče osvjetli svaku ćeliju, svaku kost, svaki organ kroz koji prođe.

Kod mene se taj proces protoka rijetko dešavao kad sam baš htio, odnosno više sam "odgovarao na molbu" ili bolje reći kad sam bio sposoban, nego što sam to radio vlastitom namjerom kao što si ti učinio. Obično mi se dešavalo u više navrata od aprila do kraja juna a onda potom i zimi od decembra do januara. Koliko sam shvatio iz posljednjeg experimenta sa marihuanom, kod mene je zapelo sa stiskom ega da bih mogao da provodim kad hoću. U svakom slučaju sam uspjevao da držim ovaj protok duže vrijeme kad se dešavalo.

Što se tiče ovoga što vas dvojica pričate, još sam na nivou slučajnih ulazaka u svemir a kad shvatim da sam "tamo" ili što već , sama iznenađenost me vrati nazad. Kao da imam jak osjećaj pripadanja tijelu da bih se pustio. Još se uvijek iznenadim i počnem da "mislim", a kad ta mehanika proradi, odma nazad . I kod mene su ova iskustva u budnom stanju, mada ne isključujem i ovu drugu opciju. Voljom, za sad, nisam uspjeo ući u svemir, no polako...ima još da se uči

Dear Stalker,

hvala ti na odličnom post-u, hvala na savršeno kratko i jasno sročenom iskustvu kroz koje, kako kažeš, mora proći svako ko ozbiljno krene na "izazivanje" postojeće stvarnosti. Ja sam skoro glavom platila takav jedan napad ali iz svega je ostalo neprocjenjivo znanje - kad bol pređe granicu ljudskosti i postane ne-ljudska, prestane biti bol i pretvori se u nešto drugo.... Mogu li, molim te, dobiti link za te Kastanedine knjige na našem jeziku?

Najljepše ti se zahvaljujem.

Pozdravljam sve dobronamjerne članove ovog predobrog foruma

@Java

O bijelom stupu bi volio još raspravljati, ima tu svašta za i svakakvih varijanti... to s vremenom razvija u više mogučnosti, više načina, pa čak taj stup ni ne mora završiti na tvojoj glavi, može i drugdje.

To je po meni znači biti provodnik "duha" ali treba se pozabaviti analiziom onog što se provodi, ziher ima i manipulacija.

Nego da li je netko imao problem da kad postane svemir, da u nekoj fazi osjeti ogromnu težinu, da se zgušnjava, tu nastane neka panika jer se zna da to niie dobro.
To je ono "beton" ko kad mješaš pivu i žesticu, kad se desi.

To sam doživio kao smrtno ozbiljan problem u snovima ili nekim izletima u polusnu, a manje ozbiljno u budnom stanju.
Ali našao sam i rješenje, odnosno valjda najvažniju lekciju za naučiti, mislim nisam našao, nego naučilo me nešto potiho.

Ovih dana, promatraču. Sad nisam za dugo sjedenje ispred monitora, reakcija na masažu
A da ima manipulacija, to je tačno i o tome ću...


hopelajt, klikni na link u mom potpisu i pogledaj pod Kasteneda...

Ni ja nemam vremena sad, moram neke druge stvari raditi pred monitorom, ali ja jesam Kastanedijanac, ovo što sad pišem je val puno poslije Kastanede.

Ima toooliko mnogo povezanosti u više učenja, a ovaj famozni zadatak pomicanja skupne točke zemlje je u vrlo uskoj vezi sa tim bijelim stupom na glavu i kanaliziranjem svijesti u zemlju.

No nažalost nema 1. 2. 3. .... koraka da se to nauči, to bira čovjeka a ne suprotno.
To je vjerovatno nešto iz novog updateanog "pravila".

Thanx. Našla, "skinula", uživam

Ukoliko mogu samo ukratko da iznesem svoje viđenje pojma "biti ili ne biti dobrovoljac".

Vjerujem da sa tačke gledišta bliske letačkom, demonskom, porobljivačkom umu, naravno niko ne bi izabrao dobrovoljno nezamislive i neljudske patnje kojima budu izloženi u ovoj trodimenzionalnoj stvarnosti svi oni koji izraze ma kakvu i najmanju želju da slome oklop iluzije u kojoj živimo, da ne spominjemo one koji cijelim svojim bićem tragaju. Dakle, sa pozicije individualne esencije koja je uronjena u materijalno i njime obuzeta - vjerujem da je odgovor na pitanje jesmo li dobrovoljno ovo izabrali NE, nismo ovo dobrovoljno izabrali.

Ali,

naša individualna esencija nije UVIJEK uronjena u materijalno i njime obuzeta. Ako između materijalnih života postoje neorganski životi u kojima, kako neki tvrde, sagledavamo stvari sa istinskim znanjem, ili, ako možemo živjeti u nekim životima (pod uvjetom da vjerujemo u reinkarnaciju) na mjestima, planetama ili kako god da to možemo ili ne možemo zamisliti, ali u materiji takođe ali materiji u kojoj naša individualna esencija se ne spušta u ovakvo pakleno okruženje kakvo je na Zemlji već naprednije svjetove u kojima vladaju suprotne sile od ovih koje vladaju ovdje...ako, dakle sve gore navedeno je uslovno rečeno tačno, onda - odgovor na pitanje jesmo li dobrovoljci je DA, vjerovatno jesmo. Sa tih nekih planeta ili iz takvog nekog neorganskog postojanja u kojem smo ugledali i živjeli svoju istinsku prirodu, vjerovatno smo dobrovoljno ovdje došli da nešto doprinesemo, uvjereni da patnje sa kojima ćemo se suočiti nisu relevantne niti odlučujuće za ono što smo donijeli sa sobom: znanje skupljano tokom mnogih whatever (života, vremena između inkarnacija, drugih "naprednih" svjetova...), viđenje stvarnosti, otvorenost za otkrivanje stvarnosti i načini za prenošenje svega toga drugima.

Kada pitanje postavimo BEZ vjerovanja u druge živote, neorganske međuživote, naprednije planete, elem, svaki oblik postojanja koji je ikad igdje bio naveden kao mogućnost, onda je put ratnika jednostavno OPS, način da se preživi ovaj Aushwich, jer druge riječi nemam za stvarnost u kojoj živimo....ako, s druge strane, vjerujemo da ima neko vrijeme ili mjesto za rekapitulaciju PRIJE ovog života sada, upravo sada, onda je put ratnika OPD i nikakav drugačiji, onda je on ovdje i prolazi sve ove užase zato što je došao da spasi druge. Pa sebe je već spasio, čim je došao naoružan svim onim što drugima ne bi dosta bilo ni pet miliona godina da skupe, shvate, primjene.

U jednoj knjizi sam pročitala "ima li iko ko će naći u svom srcu mjesta za samilost prema ovom velikom siročetu", autor je mislio na ovaj naš jadni, zaboravljeni (da li?), prokleti svijet... Ne znam. Tragam, pitam, plačem, meditiram, zovem other power, uzdam se u self power, mahnitam od džungle smijerova, učenja, praksi. Danima već čitam vaš forum, hvala svima na učešću, mnogo divnih stvari sam naučila i srce inspirisala.

Pozdravljam vas sve,

Lilly

Neku noc u AP prisli su mi neki likovi. Jedan s kojim sam razgovarao je bio, srednje visine, smedje rundlave kose cesljane otraga (nesto slicno ovom, samo rundlave kose )
..tako smo pricali i rekao je da mu je ime Sunce i da je moj duhovni vodic heh..eto, pozdrav Suncu

Lijep doživljaj!

Ne baš ovako. Vidio sam nešto slično. Kad sam bio u "sobi za odmor" to je neka prostorija koju mi je pripremio pratioc i drugi da se u njoj odmorim i odspavam. Ja zaprevo nijesam spavao jer sam godinama čim dođe vrijeme za spavanje izlazio iz tijela i lunjao okolo. Onda su oni napravili tu sobu kako bih u njoj spavao odnosno odlazio u svijetlo jer tamo odavno nijesam išao, a i to se izgleda mora činiti. Soba je bila vrlo prijatno uređena i namještena baš za spavanje. U njoj se nalazio u početku radio i telefon i na stolu novine. Mogao sam slušati na radiju sve što sam htio. U novinama sam mogao naći vijesti iz bilo kog doba. Ništo od toga nijesam koristio. Bio je slučaj da zazvoni telefon i kad se ja javim dletim u svijetlo. Kasnije se mijenjao namještaj. Prije pola godine vidim LC ekran bežični telefon i mobilni najnoviji model, novine sa slikama u boji. Zazvonio je telefon i ja sam se javio. Poznati glas mi je rekao da su mi zahvalni što sve radim kako treba i sličnu prič a ja sam se toliko razljutio da sam im opsovao sve po spisku i razbio telefo. Poslije je azvonio mobilni pa sam se vratio u tijelo. Ali ranije neđe nijesam htio zaspati pa se pojavio pratilac i objasnio mi da treba da koristim taj prostor koji su za mene napravili. Pitao sam ga zašto postoje dvoje vrata a ulazim i izlazim uvijek na jedna a nikad na druga. On mi je rekao da još nijesam spreman za ta druga vrata što me rzbijesnilo pa ne samo da sam razbio ta vrata nego sam srušio i zidove. prizor koji se pokazao predamnom je bio zaista zastrašujući. E sad je to što sam vidio bili su to nekakvi ogromni kovitlaci raznobojnih oblaka koji su se kovitlali po nekom svom redu. Ja sam bio toliko sitan i beznačajan da me podišla jeza i samo sam gledao da me neđe nekai od ih kovitlaca ne zhvati ali sam iz inata izdržao dok nijesam uočio pravilnosti kretanja kovitlaca i onda sam jurcao između nih dok mi nije dosadilo. Tamo više nijesam išao.

Promatrač plmenu nekakve boje koje vidi. Ne znam njihovu prirodu mada mislim da seradi o krvi koja struji kroz mrežnjaču. Kasnije sam pokušavao na osnovu oblika tih graničnih lnija između boja da uočim stanje tijela odnosno primjetio sam da te boje vidim kad sam bolestan ili ću biti bolesta. Ali sam odustao jer nijesam mogao sve zapisati. Ne znam baš što je to jer se ni boje ne javljaju uvijek, pnekad baš umiju da smetaju.

Ovo je predobro! Smatram da je u tome jedna velika tajna, ulimativni trik, ovo bi se moglo nazvati i ima li netko da može voljeti bezuslovno?
Kad bog pusti vodu na vodokotliću, da ispere govna iz ove naše wc školjke, samo bezuslovna ljubav spašava od pada u kanalizaciju.
Znalo mi se desiti da se osjećam kao besmisleno velika ogromnost, kao svemir i to bi nakon nekoliko trenutaka počelo biti sve teže i teže, ima tendenciju pretvarati se u kruto, zabetonirati se i kao takvo je jako opasno ako je u blizini crna rupa (wc školjka). Smatram da se tako pada u fizikalnost.
Uočio sam da je lijek protiv zgušnjavanja prema fizikalnosti jedino bezuslovna ljubav prema sebi ma što god bio, čovjek, svemir... to bi bio kao neki recept za uzdignuće ako dođe ono famozno "val" ili što već, smjena ciklusa.


A isto tako smatram da je ta bezuslovna ljubav postojanje iz krunske čakre.
To je jedna ogromnost koju nije briga za ništa jer je van vremena, ogromnost je a nema gravitacije. Tu negdje u takvim postojanjima je ono nešto blizu prevazilaženja fizikalnosti.

vidiš meni se zna u noći obično prije spavanja, poslije ili tijekom meditacije, a nekad i nezavisno od meditacije pred očima "preljevati" crna boja...nešto kao nafta, neki valovi ili energija, neznam ni sam kak to točno opisati...

Tako nešto uvečano može biti otvoren portal tamo negdje u crni svijet.
Kad se krajnje uveca i uvuce te, nestane ti fizički svijet zajedno sa tijelom ko da ga je taj divovski val frekvencije 0 odnio. Mislim dođe val i tako ostane kad odnese svijet.
Da li se ti tvoji valovi doimaju kao prostorne anomalije, a ne jednostavno valovi boje?

neznam ni sam...kao nekakvo preljevanje, odmaanje i zamatanje, nekada liče na krugove koji se šire i pomiču, odnosno nekakvu energiju, prema meni mislim da to nije ništa živo ni svijesno...

Recimo ko da netko radi krugove od dima kad puši i krugovi idu prema tebi u nekom svom ujednačenom ritmu? Recimo oko svake 4 sekunde novi krug??

Možda vidiš kotrljajuću silu na neki način.

Ima nesto u promatracevom opisu, sto me je navelo na pomisao, da se, mozda, radi o nekakvoj manifestaciji mog energetskog tela, ili interakciji sa energetskim telom osobe koja je tada bila u istoj prostoriji. Pocetak tog energetskog lanca isao je negde od dole, od mene, a zavrsavao se iznad glave one druge osobe, neobicno vijugajuci levo- desno, nekih 30 cm u vis. Nekim cudom, sve sam to mogla posmatrati kako otvorenih, tako i zatvorenih ociju.

A onaj beli, iskricavi svetlosni snop, rekla bih "energetsko tusiranje", takodje sam nedavno imala prilike da iskusim. To sam dozivela kao energiju koja, ulazeci kroz vrh glave, prostruji telom, i prodje kroz noge, na neki nacin, spajajuci me sa zemljom. Vrlo treperav, iskricav, osvezavajuci osecaj zivotnosti.

Da postanem svemir, jos uvek mi ne polazi za rukom, jer se prepadnem rasplinjavanja, pomislivsi na telo, i sve se prekida. Mada, i tu ima pomaka, u poslednje vreme. Pronasla sam, izgleda neki nacin da zadrzim svesnost o tome da nas telo, ipak ne ogranicava, tako da to "sirenje- rasplinjavanje" svaki put traje duze, jer strah je sve manji. A svemir je predivan!

Formici hvala na odgovoru. Bez obzira sto nisi nasao poveznicu sa nekim svojim iskustvom, uvek mi pricinjava veliko zadovoljstvo citati tvoje dozivljaje.

Ne radim ja ono "ja sam svemir" tako na napuštam tijelo, barem ne već dugo vremena.
Radim sa svijesnim dijelom sebe koji je uvijek vani, spajam se nekako preko srca sa svojim simultanim postojanjima, postojanja ima mnogo i skačem iz jednog u drugo, imam na umu neku ideju što tražim i držim to kao pitanje gdje god dođem.

Ima tu neko pripremno razdoblje kad se recimo sakuplja energija, elan koji je potreban za to.

Tako nekad naletim na krupne stvari a da sam budan ovdje, ali moram biti u miru, ne smije biti dreke i lupanja po stanu...

Ja se spontano, povremeno nadjem u tome. Nikada nisam pokusala da to uradim sa namerom, jer, cini mi se da bi to bila neka vrsta forsiranja. Tako da, kada god dodje, a doci ce kada sam spremna na neki nacin- dobrodoslo. Sta se mira i tisine tice, da to je neophodno. Na zalost, tu, bar trenutno, nemam mnogo srece, ali, sredicemo i to, nekako...

Ovo je nešto za što znam, prepoznajem, sad kad si još malo opisala, ali ja to ne vidim tako kao ti, nego znam to raditi kad hoću, zapravo prije sam to radio drugim ljudima indirektno kroz noge i zemlju.

Onaj bijeli stup energije koji dolazi odozgo provedeš u zemlju i izađeš s njime odozdo iz zemlje u nekoga. (radio sam zato što mogu ili kao neku vježbu, probu)

Pitanje je da li ti to radiš spontano ili namjerno?