Iamquetzalcoatl je napisao/la:
MOŽDA ZATO I NISMO DOBROVOLJCI.
Ukoliko mogu samo ukratko da iznesem svoje viđenje pojma "biti ili ne biti dobrovoljac".
Vjerujem da sa tačke gledišta bliske letačkom, demonskom, porobljivačkom umu, naravno niko ne bi izabrao dobrovoljno nezamislive i neljudske patnje kojima budu izloženi u ovoj trodimenzionalnoj stvarnosti svi oni koji izraze ma kakvu i najmanju želju da slome oklop iluzije u kojoj živimo, da ne spominjemo one koji cijelim svojim bićem tragaju. Dakle, sa pozicije individualne esencije koja je uronjena u materijalno i njime obuzeta - vjerujem da je odgovor na pitanje jesmo li dobrovoljno
ovo izabrali NE, nismo
ovo dobrovoljno izabrali.
Ali,
naša individualna esencija nije UVIJEK uronjena u materijalno i njime obuzeta. Ako između materijalnih života postoje neorganski životi u kojima, kako neki tvrde, sagledavamo stvari sa istinskim znanjem, ili, ako možemo živjeti u nekim životima (pod uvjetom da vjerujemo u reinkarnaciju) na mjestima, planetama ili kako god da to možemo ili ne možemo zamisliti, ali u materiji takođe ali materiji u kojoj naša individualna esencija se ne spušta u ovakvo pakleno okruženje kakvo je na Zemlji već naprednije svjetove u kojima vladaju suprotne sile od ovih koje vladaju ovdje...ako, dakle sve gore navedeno je uslovno rečeno tačno, onda - odgovor na pitanje jesmo li dobrovoljci je DA, vjerovatno jesmo. Sa tih nekih planeta ili iz takvog nekog neorganskog postojanja u kojem smo ugledali i živjeli svoju istinsku prirodu, vjerovatno smo dobrovoljno ovdje došli da nešto doprinesemo, uvjereni da patnje sa kojima ćemo se suočiti nisu relevantne niti odlučujuće za ono što smo donijeli sa sobom: znanje skupljano tokom mnogih
whatever (života, vremena između inkarnacija, drugih "naprednih" svjetova...), viđenje stvarnosti, otvorenost za otkrivanje stvarnosti i načini za prenošenje svega toga drugima.
Kada pitanje postavimo BEZ vjerovanja u druge živote, neorganske međuživote, naprednije planete, elem, svaki oblik postojanja koji je ikad igdje bio naveden kao mogućnost, onda je put ratnika jednostavno OPS, način da se preživi ovaj Aushwich, jer druge riječi nemam za stvarnost u kojoj živimo....ako, s druge strane, vjerujemo da ima neko vrijeme ili mjesto za rekapitulaciju PRIJE ovog života sada, upravo sada, onda je put ratnika OPD i nikakav drugačiji, onda je on ovdje i prolazi sve ove užase zato što je došao da spasi druge. Pa sebe je već spasio, čim je došao naoružan svim onim što drugima ne bi dosta bilo ni pet miliona godina da skupe, shvate, primjene.
U jednoj knjizi sam pročitala "ima li iko ko će naći u svom srcu mjesta za samilost prema
ovom velikom siročetu", autor je mislio na ovaj naš jadni, zaboravljeni (da li?), prokleti svijet... Ne znam. Tragam, pitam, plačem, meditiram, zovem
other power, uzdam se u
self power, mahnitam od džungle smijerova, učenja, praksi. Danima već čitam vaš forum, hvala svima na učešću, mnogo divnih stvari sam naučila i srce inspirisala.
Pozdravljam vas sve,
Lilly