Kao i uvek, sam Osho najbolje odgovara:
Vi me pitate: Kažete da ste u stanju da pomognete svim vrstama ljudi, ali takođe kažete da ste kontradiktorni sa svrhom; tako da će neki ljudi otići. Ako ste u stanju da pomognete svima, zašto neki treba da odu?
Da, tako je to. Svima mogu pomoći. Kada kažem da svi mogu dobiti pomoć kroz mene, ne mislim da svi treba da se pomognu, jer to nije do mene. To takođe zavisi od osobe koja će biti pomognuta. To je pola-pola. Reka teče i ja mogu piti iz nje, ali treba li ja da pijem? To nije sigurno; nekoliko će otići. Možda za njih nije pravo vreme, a nikome se ne može pomoći kada nije pravo vreme. Sve se događa u svoje sopstveno vreme. Nekima se ne može pomoći jer su zatvoreni. Ne možete ih prisiliti, ne možete biti nasilni. Duhovna pojava se događa u dubokoj pasivnosti, kada je sledbenik pasivan, samo onda se to događa. Ako nađem da ste previše aktivni sa svoje strane, ili ako otkrijem da ste previše zatvoreni, ili ako nađem da nije pravo vreme za vas, najbolje što se može dogoditi je da odete od mene... jer biste jednostavno gubili svoje vreme - ne moje, jer ja nemam vreme - jednostavno ćete gubiti svoje vreme. U međuvremenu, vi ste poremećeni. Trebali ste da budete negde drugde u svetu, na tržnici. Trebali ste biti na nekom drugom mestu, jer tamo bi se vaša zrelost dogodila. Ovde gubite svoje vreme, ako nije za vas pravo vreme. Bolje je da odete. Treba vam još vremena da se krećete po svetu. Još niste spremni, još niste zreli, a zrelost je sve, jer majstor ne može učiniti ništa; on nije počinilac. Ako ste vi zreli i majstor je prisutan, nešto od celine teče kroz majstora i doseže do vas, i zrelo voće pada na zemlju. Ali nezrelo voće neće opasti, i dobro je da ne opadne. Dakle, kada kažem da sam kontradiktoran, podrazumevam da je određena vrsta situacije uvek stvorena, ne od mene, već pomoću celine kroz mene. Tako da ljudima koji još nisu spremni nije dozvoljeno da gube svoje vreme. Moraju otići i naučiti lekciju, proći kroz patnju u životu, postići određenu zrelost, i onda doći k meni. Ja možda neću biti ovde - onda će neko drugi biti ovde. Jer to nije pitanje mene ili nekog drugog; sve prosvetljene osobe su iste. Ako ja nisam ovde, u ovom telu, neko drugo telo možda deluje za celinu, stoga nije potrebno žuriti. Egzistencija može čekati za večnost. Ali ako ste nezreli, vama se ne može pomoći. Postoje učitelji - ja ih ne nazivam majstorima jer oni nisu probuđeni, oni su učitelji - oni neće dopustiti čak ni nezreloj osobi da ode. Oni će stvoriti takvu vrstu situacije u kojoj osoba ne može pobeći. Oni su opasni, jer ako osoba nije zrela, oni je poremete. Ako osoba nije zrela, i nešto joj se dâ izvan pravog vremena sazrevanja, ona neće biti kreativna, biće destruktivna. To je baš kao kada malo dete počnete učiti o seksu, a ono ne zna šta je to, i njegova pobuda se još nije probudila; vi uništavate njegov um. Kada se želja pojavi, kada postoji pobuda, onda će ono biti otvoreno, spremno da razume. Duhovnost je baš kao seks. Seks traži određenu zrelost; oko četrnaeste godine dete će biti spremno. Njegova vlastita pobuda će postojati. Ono će početi da pita, traži, i želeće da zna sve više i više o tome. Samo onda postoji mogućnost da mu se objasne određene stvari. Isto se događa sa duhovnošću; pri određenoj zrelosti pobuda se javlja; tražite Boga. Sa svetom je gotovo; živeli ste u njemu sasvim, videli ste sve što je bilo potrebno. To je završeno; to nema privlačnosti; to nema značaja. Sada se pojavila pobuda da znate značaj same egzistencije. Igrali ste sve igre, a sada znate da su one igre. Sada vas nijedna igra ne privlači, svet je izgubio značaj - onda ste zreli. Sada će vam trebati majstor, majstori su uvek tu, stoga nema žurbe. Majstor može da ne bude u ovoj formi, u ovom telu - drugom telu - forme nisu od važnosti, tela su irelevantna. Unutrašnji kvalitet majstora uvek je isti, nepromenjen, jednak. Buda stalno govori: »Okusite morsku vodu bilo gde; ona je uvek slana.« Baš slično tome, majstor je uvek istog okusa. Okus je okus svesti. Uvek postoje majstori; uvek će postojati; stoga nema žurbe. Ali ako niste završili s ovim svetom, ako i dalje postoji želja da se upozna seks, da se sazna šta novac može doneti, da se zna šta moć može dati, onda niste spremni. Duhovna pobuda nije samo jedna pobuda među drugim pobudama, ne. Kada sve druge pobude izgube svoj značaj, onda se ona javlja. Duhovna pobuda ne može postojati sa drugim pobudama - to nije moguće. Ona zaposeda kompletno vaše biće, do najvećeg stepena. To postaje jedina čovekova želja. Samo vam onda majstor može biti od neke pomoći. Inače učitelja ima. Oni bi želeli da se čvrsto držite njih i oni će da se prilepe uz vas; oni će kreirati takvu situaciju u kojoj, ako pobegnete, uvek ćete se osećati krivi. Majstor ima takvu atmosferu oko sebe u kojoj, ako živite, živećete po svojim vlastitim odlukama. Ako odustanete, vi ćete otići svojom vlastitom odlukom. A kada odete, majstor neće hteti da osećate krivicu zbog toga, tako da on daje takav ton situaciji da osećate: »Ovaj majstor nije majstor,« ili »Ovaj majstor nije za nas,« ili »On je tako kontradiktoran, da je apsurdan.« On preuzima svu odgovornost, tako da se ne osećate krivim. Vi jednostavno odete od njega, potpuno očišćeni i oprani od njega. Zbog toga sam ja kontradiktoran. A kada kažem »sa svrhom«, to ne znači da ja to činim; to je upravo kakav jesam. Inače »sa svrhom« ima značenje, a značenje je: Neću hteti da vi, kad god da me napustite, osećate krivicu zbog toga. Hoću da preuzmem svu odgovornost. Želeo bih da osećate: »Ovaj čovek je nepodesan,« i zbog toga odlazite. Ne da ste vi nepodesni, jer ako to osećanje uđe u vaše biće, da ste nepodesni i da nije bilo dobro, opet će to biti destruktivno, destruktivno seme u vama. Majstor nikada ne poseduje vas. Možete biti s njim, možete otići, ali u tome nema posesivnosti. On vam dozvoljava potpunu slobodu da budete s njim ili da odete. To je ono šta ja podrazumevam da ste vi ovde; slavite sa mnom; šta god da sam ja, delite sa mnom. Inače ako u određenom momentu osetite da treba da odete, okrenite svoja leđa i nikada ponovo ne gledajte prema meni, ne mislite o meni, i ne osećajte krivicu. U tome su obuhvaćeni duboki problemi. Ako osećate krivicu, možete otići od mene, ali da biste se oslobodili krivice govorićete protiv mene. Inače kako ćete se osloboditi krivice? Nastavićete da krivite mene. To znači da ste otišli, a da još niste svršili svoje. Negativno ste sa mnom, a to je mnogo opasnije. Ako morate biti sa mnom, budite pozitivno sa mnom. Inače, jednostavno zaboravite me, »ovaj čovek više ne postoji« - zašto biste nastavljali da me okrivljujete? Ali ako se osećate krivi, moraćete da stvorite ravnotežu. Ako osećate krivicu, krivica je teška i želećete da me okrivite. Kretaćete se sa mojom senkom. To opet traći vaše vreme i život, vašu energiju. Stoga kada kažem da sa svrhom stvaram situaciju... kad god osetim da neka osoba nije spremna, određena osoba nije zrela, određenoj osobi treba još malo sazrevanja u svetu, ili određena osoba je previše intelektualna i ne može uliti poverenje, treba učitelja a ne majstora, ili je određena osoba došla kod mene bez ikakve namere sa svoje strane, samo je nabasala kao slučajno... Vi možete dolutati. Prijatelj dolazi da me vidi, a usput vi ste ga takođe sledili. Onda vi bivate uhvaćeni i upecani - a nikada niste nameravali da budete ovde; odlazili ste negde drugde - slučajno. Kada osetim da ste ovde slučajno, ja bih želeo da odete, jer ovo nije pravo mesto za vas. Ne bih voleo da niko bude ometan na njegovoj stazi. Ako na svojoj stazi ne možete sresti mene, dobro. Ako je susret prirodan, on će se dogoditi, on je predodređen, vi ste postajali spremniji i spremniji i to se dogodilo, onda je to lepo. Inače na drugi način ne bih želeo da gubite svoje vreme. U međuvremenu, mogli ste naučiti mnoge stvari. Ili kada ja osećam da je neko došao kod mene iz nekog razloga, koji nije ispravan razlog. .. mnogi ljudi dolaze iz pogrešnih razloga. Neko je možda došao samo da oseti rast novog ega u sebi, ego koji religija može dati, ego koji sannyas može dati. Možete se osećati vrlo posebnim, naročitim, kroz religiju. Ako osetim da je neko došao zbog toga, to nije ispravan razlog da bude u mojoj blizini, jer ego ne može biti zasnovan na meni. Neko može biti privučen mojim idejama - to je takođe pogrešan razlog. Moje ideje mogu biti privlačne vašem intelektu, ali intelekt nije ništa. On ostaje strani elemenat za vaše celo biće. Dok ne budete privučeni prema meni, ne onim šta ja kažem, vi ste ovde iz pogrešnih razloga. Ja nisam filozof, i ja ne podučavam neko učenje. Zbog toga imam takvu slobodu da budem nedosledan, jer ako propovedate učenje vi ne možete podneti da budete nedosledni. Ja ništa ne propovedam. Ja nemam učenje da vas prisiljavam. Moji govori upućeni vama nisu podučavanje. Zbog toga sam slobodan, potpuno slobodan da protivrečim sebi. Šta god da sam rekao juče, sutra mogu opovrgnuti. Sve što kažem danas, sutra mogu opovrgnuti. Ja sam kao pesnik, a ako možete razumeti moju pesmu, onda ste ovde iz pravog razloga. Ako razumete moj ritam, onda ste iz pravog razloga ovde. Ako razumete mene, ne šta ja kažem - moje prisustvo - samo onda je dobro da budete ovde.
"Alfa i omega 3", poglavlje 8
Zadnja izmjena: Pantelija; uto aug 31, 2010 8:27 pm; ukupno mijenjano 3 put/a.
|