Extreme_Life je napisao/la:
zlatcom je napisao/la:
Ima li tko kakve informacije o lijecenju raka petrolejom. Unaprijed hvala!
zlatcom, nacitao sam se stvarno svega i svacega ali tako nesto jos uvek nisam cuo.
Za koju vrstu raka bi ti to upotrebio?
PRIČA IZ ŽIVOTA
Petrolejom izliječio rak
Kostadin Stojanović (1924) već punih 14 godina živi svoj drugi život. Prvi je "skončao" davne 1993. godine, kada su mu saopštili da boluje od neizlječivog raka debelog crijeva, koji je zašao u svoju drugu fazu. Hladno su mu tada saopštili da su mu "dani odbrojani". Bolovi su bili sve neizdržljiviji pa je i sam počeo da misli na najgore. Međutim, riješio je da ipak pokuša da "nadvlada" opaku bolest, i odlučio je da potraži spas u Beogradu.
- Dr Đukić me je prvi put operisao u Urgentnom centru, na Prvoj hirurškoj, 1993. godine. Pošto je sve bolesno odstranjeno, predložena mi je terapija zračenjem i citostaticima, kao kod svih bolesnika koji boluju od malignog karcinoma. Ni sam ne znam zašto, ali nikako nijesam pristajao. Činilo mi se da je to samo nepotrebno mučenje, a ionako sam bio ubijeđen da je skori kraj moja jedina neminovnost. Naravno, suočen sa smrću, počeo sam da "vraćam film", da se prisjećam nimalo lakog života. Sa sedamnaest godina otišao sam u partizane, i kao zarobljenik deportovan u Norvešku, u logor. Od 6.500 zarobljenika kućama se vratilo tek 1.200, a od toga više od 1.000 već je pomrlo. Ja onda pomislim, dobro sam i doživio 69 i neću da se svjesno izlažem tom teškom i neugodnom liječenju. Uostalom, i moja žena je umrla u mukama od raka, pa neka bude kako je suđeno – kaže za naš list Kostadin.
Pomiren sa sudbinom, odlučio je da iz bolnice ode kući i čeka sudnji dan. Nije prošlo mnogo vremena kada su metastaze počele da se šire po njegovom organizmu. Već 16. marta 1994. ponovo se našao pod hirurškim nožem. Neposredno posle operacije u vizitu je došla doktorka, čijeg se imena više ne sjeća, pogledala je njegovu istoriju bolesti i hladnokrvno mu rekla – Vama je ostalo još pet, šest dana života. Ne treba vam nikakva terapija! Kostadin je bio šokiran, ali je shvatio da u nestašici najosnovnijih medicinskih potrepština, uslijed sankcija, valja sačuvati ljekove za onoga ko ima šanse.
Tog momenta, Kostadinu je bilo da mu život "visi o koncu", i pošto je prethodno odlučio da odustajanjem od terapije pomogne svom skončanju, poželio je da se oprosti od svojih najbližih, prijatelja i komšija. Posle nekoliko dana, došao je da se oprosti od njega i prvi komšija, i pružio mu u ruke časopis čijeg se naziva Kostadin danas ne može sjetiti. Čekajući "onaj čas", mirno je listao časopis i, odjednom, ugledao dramatičnu ispovijest jedne njemačke doktorke...
- Žena, i to još doktorka, lijepo kaže da je rak izliječila pijući petrolej, pa, kad je već tako jednostavno spasila svoj život, što ne bih i ja pokušao Petroleja ima skoro u svim prodavnicama, a ima tu i neke simbolike. Em se ne umire od njega, em daje svjetlost – pomislio sam i odlučio piću petrolej i vodiću dnevnik, da vidim hoće li i meni pomoći.
Sa terapijom koju je sam sebi propisao, Kostadin je počeo 5. maja 1994. Tačno 45 dana svakoga jutra ispijao je trećinu sadržaja rakijske čašice petroleja. Prvog dana naježio se od pomisli da ta žestoka tečnost može da sagori njegov i onako "načeti" organizam. Kada je vidio da se nije dogodilo ništa strašno, druga je već lakše klizila niz grlo.
- Detaljne analize, u međuvremenu, pokazale su da u mom organizmu nema više ni traga te opake bolesti. Živio sam sa trećinom crijeva do prije godinu dana kad su opet počeli da me muče "zatvori". Pregledom je ustanovljeno da na istom mjestu s kojeg je u prethodnim operacijama odstranjen tumor imam zadebljanje od pet do šest santimetara. Doktor mi je rekao da ovog puta operacija nije moguća, i dao mi neku tečnost, tek da mi pomogne u čišćenju crijeva.
Iako tvrdi da više ne postoji ni jedan razlog zbog koga bi trebalo da živi, jer ima 83 godine, Stojanović je i ovoga puta zaboravio na propisani lijek i ponovo počeo da pije petrolej. Ovoga puta, kako kaže, ne da odloži neizbježnu smrt, već da olakša muke.
- Od 18. maja pet jutara zaredom ispijao sam po kafenu kašičicu petroleja. Poslije sam, pošto sam "navikao" organizam, sve do 6. juna pio po supenu kašiku spasonosne tečnosti. Do desete kašike petroleja bilo mi je jako loše, i pomislio sam da je to kraj. Ali, evo sad mi je sasvim dobro, samo imam teške probleme sa nogama. Šećer mi uništio cirkulaciju. Istina, pijem i čaj od sibirske gljive kombuha, još od prve operacije kad mi je ovaj prirodni lijek donio jedan ljekar, sin mog prijatelja. Pa dok izdržim...
Kostadin smatra da nema više rašta živjeti, a neće više ni da opterećuje porodicu svog unuka s kojim živi. Istina, raduje se svom praunuku, i on mu daje snagu, ali bilo je, kako kaže, previše muke i dosta trenutaka za vječno pamćenje...
* Petrolej (vjerovali ili ne) - za zadnjih mjesec dana sam cula za nekoliko ljudi iz mog okruzenja koji su ga trosili - ljekarka koju sam vec pomenula, jedna zena iz maminog sela, brat od nase kucne prijateljice kojem su u maju prosle godine prognozirali 20 dana zivota (i dan danas je ziv), muz od knjigovodje iz susjedne organizacije (od kojeg sam dobila flasicu preciscenog petroleja). Ne znam kako petrolej djeluje na tumore, ali neko rece da "pucaju krvni sudovi tumora" (mozda od temepreture koja se razvije u organizmu?!?) Cak se i u Brojsovoj knjizi na jednom mjestu kaze da ukoliko tumor ne nestane posle posta, da se uzima po kafena kasicica petroleja. Ovdje je vazno precistiti petrolej. Nas narod to kaze "kroz 9 gaza", a brat nase prijateljice ga procijedi kroz krisku hljeba.
Prijava
FAQ
Pretraživač
