Ista šarada kao ona što se odigrala prije 30 mjeseci u SAD, sada se odigrava u Evropi.
Isto tako, narodi Evrope upadaju u istu onu zamku u koju su već upali Amerikanci.
Scenario je isti: grandiozna ubilačka šema čiji je cilj uništavanje ljudskih života i sijanje straha, i to sve iz razloga kako bi se isprovocirale radikalne promjene u načinu života ljudi. I ovaj put sve je bilo praćeno vještim podmetanjem “dokaznog materijala” kako bi se krivica bacila na one koji to nisu počinili.
U Bostonu, radilo se o automobilu ostavljenom na aerodromu zajedno sa priručnikom za upravljanje avionom na arapskom jeziku. U Njujorku, pasoš Muhameda Atta-e bio je jedina stvar koja je neoštećena preživjela pakleni oganj koji je nastao usljed udara aviona u zgradu Svjetskog Trgovinskog Centra. (Interesantno kako nikome nije palo na pamet da se od sada one avionske “crne kutije” prave od istog materijala od kojeg je bio napravljen Muhamedov pasoš, umjesto kojekakvih specijalnih legura na bazi titanijuma!?!) U Madridu, u jednom kombiju pronađen je - Kuran snimljen na magnetofonskoj traci, detonatori, kao i jedan ruksak sa mobilnim telefonom konfiguriranim na arapski jezik.
Stanite malo, i razmislite. Da li stvarno treba da i za jedan momenat pomislimo kako bi ljudi koji su toliko detaljno planirali i sprovodili ovakve operacije tek tako olako iza sebe ostavljali inkriminirajući dokazni materijal? Zar se ne čini mnogo logičnije da se krivica za ovakva zlodjela prebaci na nekoga drugog?
Kome idu u prilog ova teroristička zlodjela? Sigurno ne arapskom svijetu, koji se već sada pretvorio u pozornicu američke okupacije i pljačke od strane njihovih multinacionalnih kompanija, kao i metu novih “krstaških” ratova za neke evropske desničare.
Kome sve ovo ide u korist?
Nakon 11/9 Buš je uveo najradikalnije promjene koje je Amerika do sada vidjela. Izraelci su nastavili sa svojim genocidom Palestinaca koje su, u međuvremenu, izolovali betonskim zidom i bodljikavom žicom.
Jadna stara Evropa dugo se opirala invaziji Iraka i drsko je osporavala pravo Bušu da neosporno pljačka koga god hoće. Španski narod je poslednja žrtva krvavog terorističkog akta, (do ovog momenta kada pripremam ovaj tekst). Španci su bili jedni od onih koji su bili najglasniji u osuđivanju politike svoje vlade u vezi sarađivanja s Bušom. Da li stvarno ima ikakvog smisla da Al Qaeda-u ili bilo koja druga muslimanska grupa danas napada nedužne Špance?
Ovdje moramo da se podsjetimo na i na one terorističke napade koji su se odigrali neposredno pred invaziju Iraka: napad na australijske turiste na ostrvu Bali, napad na francuski brod, moskovsko pozorište, svaki od njih ciljajući na vlade ili narode koji su se najviše opirali američkim imerijalističkim akcijama.
Nakon 11/9, pojavilo se cijelo jedno brdo dokaza kako je Buš, u najmanju ruku, znao o pripremi napada na STC i nije ništa poduzeo u vezi njegovog sprečavanja, da ne kažemo da je u stvari cijela operacija bila i organizovana od strane američkih i izraelskih elemenata iz tzv. “tajne vlade”.
Ili možda, mi cijelo vrijeme imamo posla sa djelima upravo te “tajne vlade”?!? Događaji iz Madrida upravo potvrđuju tu teoriju.
Naravno, malo je vjerovatno da će se otisci njihovih prstiju ikada pronaći, u vezi ovih monstrouznih akata. Dokazi da bi određeni elementi iz Izraela i SAD imali neke veze s ovim terorističkim aktima, sigurno nikada neće biti pronađeni. To će omogućiti većini ljudi da ostanu mirno spavati, kao i do sada, odnosno, da ostanu slijepi za objektivnu realnost. Međutim, za one koji su, pored svega ovoga, danas ipak u stanju da vide, i koji su u stanju da sklope mozaik čak i kada neki njegovi djelići nedostaju, veliki plan manipulatora ovog našeg realiteta postaje jasan.
Teroristički akt u Španiji je već izazvao mobilizaciju evropskih vlada u smislu uvođenja sve više i više novih drakonskih mjera u cilju “bitke protiv terorizma.” Evropa se dosta dugo opirala tome, međutim, ona je sada veoma efikasno “pogurana” u tom pravcu.
Mnogi će reći da su evropljani oduvijek i bili dio plana, tj. cijele ove drame čiji je cilj - nametanje Novog Svjetskog Poretka. To vjerovatno jeste tačno. Mnogi od tih istih još uvijek vjeruju kako postoji nešto što mi kao ljudska bića još uvijek možemo UČINITI nešto u vezi toga, na političkom planu. Zar nam upravo događaj 11-tog marta još jednom ne govori kako ne postoji NIŠTA što mi možemo učiniti? Isti scenario, primjenjen u intervalu od 911 dana, - i sa istim rezultatima.
(Amerikanci događaj 11 septembra nazivaju 9/11, radi se o različitom načinu pisanja datuma. Iluminati, organizacija koja sprovodi ovaj plan, veoma je vezana za simbole i određene brojeve, od kojih su 9, 11, 22… itd. za njih veoma bitni. Tako je to, na neki način, i jedan od njihovih “potpisa.” Isto tako, na grobovima onih koje oni likvidiraju često ostavljaju kameni simbol baklje, kao “ukras”).
Većina ljudi ni ne želi da se probudi. Većina ljudi ne želi da vidi šta se događa oko njih. Većina ljudi je svojom voljom izabrala da žive u ignoranciji, jer tako lakše mogu zavaravati same sebe misleći kako su sretni i sigurni. Oni su izabrali da ostanu u stanju sna, sve do poslednjeg momenta, vjerujući kako je to najbolji način da “normalno” prožive svoj život. Takvi će se buditi tek kad specijalne jedinice zakucaju na njihova vrata, kada zima odluči da ne prepusti svoje mjesto proljeću, ili neki kosmički događaj naruši život na zemlji, ovakav kakvog ga mi znamo.
Da li je neko naučio nešto iz lekcije - 9/11?
911 i sada 311. 911 dana prošlo je između ova dva napada. U jedanaestoj sedmici godine. Da li ovi simboli imaju neko značenje?
Naravno da ne. To je samo jedan iracionalni napad histerije, zar ne? Naravno, bolje ona “racionalna” histerija beskonačne bitke protiv terora, kampanje koja je dobro poduprta milijardama dolara godišnje u oružju i vojnim troškovima, organizovane destrukcije ljudskih bića i prirodne okoline, dok mi uredno dobijamo našu svakodnevnu dozu droge s televizora i ostalih medijskih izvora.
Obruč se polako steže oko nas širom ove planete. Ljudi mole za uvođenje represivnih mjera kako bi se time spasili od svojih strahova; ljudi se odriču svojih sloboda kako bi zaštitili svoje slobode; čini se da ih ni ova kognitivna disonancija ni malo ne brine. Ljudi još uvijek misle kako se život može nastaviti kao da se ništa nije dogodilo; pijemo, uživamo, veselimo se, gledamo na televiziji ko je pobjedio u sinoćnjoj fudbalskoj utakmici. Ovo su pitanja koja preokupiraju većinu naših susjeda na planeti Zemlji.
Vi koji pratite ovaj vebsajt, sigurno već imate neku predstavu da stvari možda nisu onakve kakve nam se one na prvi pogled čine. Isto tako, vama je već poznato da ne možete na poslu ili u društvu da pričate o ovim stvarima na ovakav način.
Šta vi lično radite u vezi toga? Kako se vaš lični život mjenja dok stičete sve više i više znanja u vezi onoga što se događa na ovoj našoj planeti? Da li se vaš nivo duhovnog bića mijenja kako bi odrazio porast vašeg znanja, ili se i vi, takođe sakrivate, odbijajući da poduzmete potrebne korake kako bi vaš unutarnji svijet uhvatio korak s vašim razumjevanjem vanjskog svijeta? Da li stvarno mislite da je samo ZNANjE o tome, - dovoljno?
Nije nikakav problem svakodnevno čitati vebsajtove kao što je ovaj. Pretraživati internet i nalaziti alternativne izvore vijesti, kako bi uvjerili sebe same da vidite stvari mnogo jasnije nego što su to u stanju vaš susjed ili vaš bračni drug, i da na tome onda sve i ostane. Onaj umrtvljeni izraz na njihovim licima vama lično se čini kao jedna neprobojna barijera. Vi vidite veoma dobro da vam nikada neće poći za rukom da razbijete njihovu potrebu za negiranjem realnosti.
I šta će te onda?
Da li još uvijek mislite da je moguće promijeniti svijet?
Da li još uvijek mislite da je svijet taj koji treba da se mijenja?
Ili ste možda shvatili da je evolucija duše, u stvari, ono što se računa?
Ako ste shvatili ovako nešto, onda ste to shvatili u dubini vaše duše ili niste. Ako jeste, šta je vaš sljedeći korak? Kako će te početi da primjenjujete znanja koja ste stekli, jer znanje koje se ne primjenjuje nema nikakvu vrijednost?
Da li će te tražiti od nekoga drugog da vas spasi? Hoćete li pozivati našu “svemirsku braću” u pomoć? Ili će te zamišljati kojekave kugle od ljubavi i svjetlosti oko sebe, plave ili crvene tetraedrone i oktaedrone itd…? Mel Gibson, možda?
Ili ste spremni da pogledate u same sebe, u najtamnije predjele vaše ličnosti, u sav onaj vaš automatizam I vaše mehaničke reakcije prema ovom svijetu, u vašu ličnu inerciju, vaše utjehe, i one programe koji vam neprestano govore kako vi uopšte niste programirani, tj. ne ponašate se onako kako ste programirani da se ponašate?
http://www.galaksija.com/terorizam.htm
Pozdrav!