Epizoda 151

-Neko reče > Umri prije smrti<. Kad >JA< umre prije smrti mnoge stvari ispušu kao balon ili ti jednostavno budu pokazane u nekom drugom svjetlu.Tada počinješ vidjeti i shvatati na neki drugi način i tako stalno i stalno koliko god radiš na procesu sahranjivanja onog Ja...

- Konačnog nema sve dok smo u 3D, pogotovo u ovakvim vremenima materijalizma i nekih novih programa koje ne možemo učiti kroz lekcije koje su prošli oni prije nas.

-Slobodnu volju imaš, ali ne do kraja,što je nekima jako bolno za prihvatiti, tako da na neke stvari možeš uticati ili da ti neko pomogne da ih se riješiš, a na neke ne, što je opet bolno, i ovo mi se poklapa sa teorijom da smo experiment koju sam odavno osjećala bez ikakvih knjiga, uputstava i recepata.Sad za sad, još uvijek ostajem pri toj teoriji ne osjećajući radost ega kroz čitanje knjiga u kojima sam našla istomišljenike bar za taj experimentalni dio...

-Kad skloniš strah od ,,zmije,,nakon nekog vremena one postaju samo dosadne gliste koje ti ustvari ne mogu ništa.Sad što kroz život dolaze neke nove ,,zmije,, i to može biti samo dio treninga koji te otvara znanju i svjesnosti, a potom i djelovanju kako i kuda mislim da je to tako najbolje pokušati shavatiti, a potom i prihvatiti. Bar je meni upalilo za neke stvari kad sam to prihvatila kao trening i učenje za neke nove priče i spoznaje koje nebih mogla ni prihvatiti ,ni shvatiti da sam preskočila prijašnje lekcije i prijašnje ,,zmije,,.Čitav život ide nešto novo i učiš sve dok si živ ,3D itd, itd...

-Proxy ili biće kroz koje djeluju nevidljive sile mogu biti svi i to djelovanje se može očitovati kroz bilo koji način ljudskog djelovanja( dobijanje poruka, proročki snovi, pisanje knjiga sa receptima za prosvjetljenje ili odbranu, gatanje, energetsko djelovanje,kao i >nedjelovanje<, stvaranje raznih izuma, otkrića, davanje savjeta preko foruma itd, itd). Sad što se neki zavaravaju da kroz neke djeluju svijetli, a kroz neke tamni to im ostavljam da samo tako i nastave, jer možda im je tako lakše proći kroz igru u 3D.Svi imamo antenu za prijem. Kroz sve to po mom trenutnom ,,znanju,, djeluju ,,isti,, igrači.
Sad ovdje vidim ogromnu i maximalnu kontradiktornost teorije experimenta i teoriju nas ili naše duše da smo tu da učimo lekcije i to mi je ogroman jer u oba dijela vidim dio istine i smisla...

Ps:Knjiga recepata iz knjige Narodni kuhar...ili saga se nastavlja i podložna je režijskim izmjenama i dopunama, kao i savjetima aktera i učesnika ove priče...

P.S. mala ispravka shto se tiche broja epizode " Ochajnih kucanica " - na redu je epizoda 159

Da Znak - dok se ne shvati da nitko ne treba djelovati kroz nas - ni svijetli ni tamni - teško da će vlak voziti izgrađenom prugom.

Alf

bokic svima
ja sam isto imala ajmo reci jednu vrstu napada pri spavanju. bilo je to prije 1,5 godinu, bio je pun mjesec i ja nikako nisam mogla zaspati. oko 12sati cula sam ekstra cudan zvuk, kao neku frekvenciju, poput onih frekv. za tjeranje komaraca i slicno, i to je bilo toliko jako da nisam mogla vjerovat..i to me podsjetilo na izvanzemaljce i tako sam malo o njima razmisljala i utonula i san, zapravo nisam jos dobro ni zaspala kad sam osjetila kako nesto ulazi u mene kroz leda prema vratu ( spavam na trbuhu ), to me je probudilo ali se nekoliko trenutaka nisam mogla pomaknuti, i makar sam osjetila da nije uspjelo uci, bila sam uzasnuta da me ipak nesto opsjelo i otisla sam u drugu sobu spavati ali ni tamo nisam mogla..ugl, ujutro mi je i sestra rekla da je cula taj cudan zvuk, zujanje u usima bas kad i ja ali kad sam se raspitala da li je jos netko cuo to, nije nitko iz moje obitelji ni ulice makar je zvuk bio stvarno glasan.
eto, zanima me sta mislite sto je to bilo, i da li postoji mogucnost da u sebi imam neki prikaceni entitet?

Baš razmišljam koji su to svijetli... jel samoprozvani dobrice ili nekakvi bijeli po boji odjeće, nedaj bože bijele kute, neki iz bijele svjetlosti...?

To bi bilo odlično, samo postoji jedan problem, oni su mi.

Misliš ako svoju suštinu nazovemo svijetlom stranom?

Pa da, kao nit prema nama samima.

A tamni?

E našo si me... meni je nekad tišina, mir ili nemanifestiranost u fizikali tama (bliže suštini), a nekad dođe i tamno đubre da me ubije.

Aha. Svaki pokušaj da racionalizam to obično završi bljutavo.

Ono što znam jest da se tama, bez obzira na tamnu đubrad, u svom najvišem/čišćem obliku pretapa u svjetlo.

Uglavnom ne znam za nikakve svijetle entitete, nisam ni jednog tako doživio ma koliko on svijetlio ili zračio dobrotom.
Ima ta druga podjela koja se nazire iz ove male rasprave, ima podjela na entitete i nas kako percipiramo iz nekog stajališta bliže suštini, kao tamna i svijetla strana... svijetlo tu nije entitet.
Ta podjela mi dalje zvoni na suštinu podjele na OPS i OPD, OPS postojanja su uvijek bića-entiteti, a OPD postojanje nije entitet, nego nešto nepojmljivo, nije da OPD može prići straga.
Ako netko dođe i predstavi se kao OPD entitet, onda nije taj koji je, nego samo je.

Ja imam riječ za opd, samo što nije baš dostatna. Nešto suprotno od entiteta, kolektiv, doista nepojmljivo

Uzela sam izraz bijeli (dobri i pametni ili nešto u tom stilu) koji su na neki način djelovali na i kroz neke osobe koje su sad apsolutno ubijeđene da idu ,,pravim,, putem, sad jeli kroz slanje poruka ili slanje nadahnuća za recimo pisanje knjige, uglavnom mislim na neki od preporučenih recepata.
Dok su drugi poruke i razne vrste nadahnuća dobili od tamnih (negativnih ili krivih, ili itd, itd)

Nadahnuće možeš dobiti bez i jednog recepta, knjige, teorije, učenja itd, itd i u ovo smo se već uvjerili kroz ono što je bilo...

Moje mišljenje ja da se iza ovih igara sa nama u 3D kriju isti igrači, i ne, ne ONI ili ti igrači nismo MI...

Nisam kontraš, i voljela bih da su oni mi , a mi oni i tako to... i sad zasad se uopšte ne slažem sa teorijom kako gore tako dolje, hebi ga...

Zaboravi reći da ovi ,,bijeli,, nemaju veze sa terminom OPD niti sa onim što sam ja shvatila da se podrazumjeva pod OPD koji teže više nekom nedjelovanju i nemješanju i u kojem svako zašto ima neko zato...
Ako ovo griješim u vezi shvatanja OPD, ispravite me...

I mi smo igrači, nema tu nekog ko nije opaki igrač, upravo sam pojeo pecivo od jadne izmanipulirane pšenice koja živi samo da bi bila požeta itd. ...

A "kako gore tako dolje" treba probati sagledati kao zbroj svega dolje i onog gore, a to svakako nije u granicama osobnih promatranja dobra i zla.
Pogled na zbroj svega dolje je upravo od gore od kud su možda svi oni ovdje ono što je gore jedno u čem smo i mi ovdje.
E sad kako to doživjeti ovdje i ne doživjeti mentalni slom jer nema pravde na osobnom nivou!?
Jednost je svrab koji je odozgo preslikan tu dolje svakome ko si to dopusti i ne pošizi. A zašto bi pošizio?
Zbog prokletog osjećaja promašenosti ovog svega, samoće bezvremenog terena na kojem smo bili kao samosvijest a sad je to samo ponor vječnosti i samoće (kao preslika nas dolje), zbog zaborava koji se uzima zdravo za gotovo i uzima se gotova nefunkcionalna priča i nastavlja se u smjeru daljnjeg zaborava.
Oprostite ako pričam unazad.

Problem je što je igra postavljena upravo na način da se vjeruje kako su oni mi.

Dok god pušimo priču kako smo mali, neuki, a svijet dijelimo na dobro i zlo, jadna nam majka.

I ne treba unutar nas biti nikoga osim nas! I nismo mi tama - zar nije dovoljno prošlo vremena da ih opravdavamo svojom krivnjom?

Nismo mi baš tako jadni i neuki, niti toliko glupi - pa bi cijela ova priča trebala na početak - zašto se tako bojimo biti sami? Zašto dozvoljavamo misliti da smo tama?

I nije li vrijeme da izaberemo kako se više nećemo igrati?

Zar se nikada ne zapitate kako ovdje dolje nije ništa kao gore? Točnije, ne poželite li prestati sudjelovati u tome? Prestati na način da dozvolite mogućnost kako informacije nema izvan vas - ona je oduvijek samo u vama - i ne treba društvo.

Niti je ovisna o izvoru na način da je nužno da ga znate da bi bili. Mi jesmo već sada - ne zato što smo vezani s nečim drugim ili dio nečega drugoga - svako od vas je cijeli svemir. Ja sam cijeli svemir i taj je svemir moj.

I unutar njega ne gledam blagonaklono na nepozvane goste, ali da bih shvatila da se muvaju - na razne načine - kroz knjige, povijest, politiku, nakačenja, ma kroz sve što poznajem - nužno je da stanem na svoje noge. A to ne podrazumijeva djelovanje bilo čega osim mene same. I u ovoj priči - nema podjele na dobro i zlo, niti se razmišlja o jučer ili sutra.

Pa ja odbijam biti kriva što sam idiot koji se stalno vrti u krug i nikako da skonta ma šta koji k...treba raditi. Isto tako zadržavam pravo ako mi se pojavi seronja koji mi ga hoće uvaliti da smijem reći NE! Smijem li? Ili je i on ja? Smijem li se zapitati kako to odjednom pričam sa tamo nekim spasiteljima i dobivam poruke? Ili se zapitati koliko djece šuti jer su gledali ET filmić - pa srcedrapateljno prihvaćaju igru?

Pravi je problem što da bi mogao reći NE prvo trebaš shvatiti što ti se događa, a ne to shvatiti kao dio nekog tvojeg obećanja koje si naravno eto - zaboravio da si dao ili misliš kako je i to dio lekcija.

Drugi je problem taj da i kad kažeš NE - ništa se ne mijenja. I ne mislim da smo za to sami krivi. Dapače. Mislim upravo suprotno.

Pa će svatko na svoj način tražiti razloge svoje amnezije - amnezije koja je tolika da nema šanse da uopće išta shvatimo, jer toliko smo od samog početka isprogramirani - da smo skloni ne vidjeti, ne čuti, ne prepoznati - čak i kad nas ono pravo unutarnje i naše - koje ne treba pomagače - pokušava probuditi. Pa volimo spavati - na razne načine, kroz ljubav, mržnju, kroz mirenje s neprijateljem izjednačavajući ga sa samima sobom.

Koja predstava.


Alf

- joooj, nestalo struje,shta cemo sad bez omiljene sapunice?!
+ jooooooooooooj, daj akumulator iz auta!
- ejbga, crko
= joj, a baterije?
- jok,nema ni baterije
+ a da se igramo serije dok ne dodje struja?!!!
- jooooooooooooooj miline!!!
= joj,joj,joj,iju !!!


P.S.

Izvini Promatrač, ali možeš li ti ovo meni prevesti na neki od sljedećih jezika srpskohrvatski, hrvatskosrpski, bosanski,ili u prevodu malo pojednostavi. Uz svo dužno poštovanje ali ja tebe ništa ne kontam, pogotovo treću rečenicu, a ne bi bilo zgoreg i ovu šestu po redu, jer serija postaje upitna...

Oprosti, to je takva poezija.

Cccc, hajd dobro. Što jest, jest poezija mi je uvijek bila lošija strana.