Saska, bilo kakvo snivanje religijskih ikona po meni je znak programiranja (vrlo vjerojatno i implantiranja). Svaka prica je razlicita u vezi "napada tjeskobe" (kako se energetske uzurpacije sluzbeno zovu) i rijetko kada tu pomazu antidepresivi. Eventualno ces supresirati energiju u pojedinom energetskom centru (pretezno srcanom i trecem oku) ali samo ces problem odloziti na duze staze. Ovo sto cu u nastavku napisati je samo moje misljenje koje nikom ne naturujem i ogradjujem se od bilo kakovih insinuacija ili etiketiranja. Probaj svjesno stupiti u kontakt sa svojim visim Ja ili sa svojim cuvarima na visim ravnima. Ili sa svojom sustinom. Metoda ima mnogo a jedina prava niti vodilja je tvoja namjera i tvoja intuicija.
Opisat cu ti jedno svoje iskustvo.
Pod jakim energetskim napadom od jednoga kretena iz mog grada (inace pripadnika bogatunske elitice i clana jedne loze), koji je poceo nakon sto je lik sa automobilom prosao pored mene, nakon 15 minuta odlucio sam promijeniti taktiku, a to je da se nicim ne stitim niti da napad vracam (posto se time nista ne dobija osim izazivanja ega ionako moralno unezvjerenih "ljudi"), vec sam zamolio cuvare da me vode kroz napad, da shvatim vlastite mehanizme i ono sto kporespondira sa energijama onih koji me napadaju (ima ih vise). Taman kad sam dosao do jednog trgovackog lanca, napad se toliko pojacao da sam jedva ostao stajati na nogama. Nevjerojatna vrtoglavica, slabost, aritmija, pa gusenje, plesanje slike pred ocima i sve sto cini jedan "napad tjeskobe" pojacali su se do maksimuma. Evo kako je u mojoj glavi tekao "monolog" (ili dijalog, kako prema cijoj percepciji):
Ja: Skidajte ovo s mene. Ovo je jako u pi*ku mate*inu. Ako se vec ne trebam stititi niti vracati, zelim shvatiti kako to maknuti.
Cuvari: Nikako.
Ja: Kako nikako?
Cuvari: Nikako. Tko kaze da bilo sto trebas micati?
Ja: Jok, najbolje da se srusim tu u nesvjest pred ducanom.
Cuvari (sarkasticno): Uuuuuu, pazi stvarno da ne padnes u nesvjest. Past ces mrtav...nema ti spasa... Jadan ti.
Ja: Super. Smije mi se visa svijest koja ne prolazi ovakva iskustva.
Cuvari: A tko prolazi iskustva?
(sjedam na biciklo i krecem na voznju, onako, u polu grogi stanju)
Ja: Ja.
Cuvari: A tko si ti?
Ja: Daj nemojte me zajebavat. Ja sam ja (kazem svoje ime).
Cuvari: I to si ti?
Ja: Da.
Cuvari: I to ja sada dozivljava energetski napad?
Ja: Da.
Cuvari: Jesi siguran da si to ti?
Ja: Pliz ne samo meta spike, pliz...Trazim brzi nacin.
Cuvari: Ovo je najbrzi nacin. Ko si ti?
Ja: (opet kazem tko sam, govoreci ime i prezime)
Cuvari: Zapitaj se da li si to ti.
Ja: Da jesam. Jedan dio moje svijesti u 3D univerzumu.
Cuvari: Koji je pod napadom.
Ja: Da.
Cuvari: A zasto je pod napadom?
Ja: Jer korespondiram sa odredjenom frekvencijom.
Cuvari: Tko?
Ja: Pa ja.
Cuvari: Koji ja?
Ja: Pa ja (kazem svoje ime).
Cuvari: To nisi ti, kako simalo prije rekao. To je tvoj fragment. Olaksat cemo ti: ubij taj fragment. Ubij sebe.
Ja: Sorry, ovo je bizarno.
Cuvari: I napad je bizaran. Mnogo toga je bizarno. Hajde, ubij sebe. Ubij taj fragment sebe.
Ja: (Uz napad koji trenutno manje osjecam, pocinjem osjecati ogroman strah) Ne mogu ubiti sebe.
Cuvari: Ali to nisi ti. Sam si rekao da je to tvoj fragment u 3D univerzumu.
Ja: Naravno, i to iluzoran fragment. Ali to sam svejedno ja.
Cuvari: Mi samo vidimo da si vezan uz nesto sto se bojis izgubiti. Vezan si uz taj fragment.Pa evo, oslobodi ga se. Kazemo opet: ubij taj fragment. Ubij sebe.
Ja: Pa ne mogu ubit sebe kada ja nisam taj fragment.
Cuvari: Kako nisi.
Ja: Nisam. Ne znam kako ali jednostavno pocinjem shvacati da ja nisam taj fragment. Taj fragment ima ime, prezime, identitet i strah. Ja nisam taj fragment. Ja nemam ime, prezime, identitet niti osjecam strah.
Cuvari: Pa onda ubij sebe.
Ja: Kako?
Cuvari: Ti to najbolje znas.
Ja: (zamisljam sebe kako uzimam svoje tijelo i razvbijam ga u komadice. tijelo se defragmentira i opet fragmentira. r4adim to ponovno i ponovno i ponovno. napad slabi.)
Cuvari: Tko si ti?
Ja: Ja sam ja (trenutna spoznaja ispuni mi um. kristalan osjecaj cistoce ispuni mi cijelo tijelo i svijest / duh). Pa ja sam ja (to nije bio zanos ili neki oblik euforije. To je bila jasnoca. Ne neki energetski bljesak ili onaj osjecaj kada se digne energija i kada se izostri percepcija. To je bio poput fragmenta nevjerojatne bistrine. Usudio bih se reci budnost)
CuvarI: Jel ti sada jasnije?
Je: Bogami, je.
Cuvari: Jel sad shvacas koga se napada i za koga se lijepe stvari?
Ja: Za laznog mene. Za moje identitete. Za moju izmisljenu osobnost koja ima ime i prezime i vlastiti zivot u mome umu.
Napad ne da je prestao, nego je bilo ko da se to događa najmanjoj (analogija) babuški, dok sam trenutno bio 5, 9 ili 10 babuska po velicini od najmanje. Percipirao sam i jedan dio mene bio je svjestan toga, ali nije dolazilo do mene gdje sam se nasao u tom trenutku. Uglavnom, to je trajalo kojih pola sata (bistrina) dok nisam usao u drugi ducan i dok me same obaveze nisu "spustile" opetna razinu matriksa. Uglavnom, nekoliko dana uporno sam pokusavao dostici tostanje i u nekoliko navratami je upjelo. Za par dana, opet sam tresnuo potpuno u ovaj identitet i opet se stara ploca pocela ponavljati. Svaki puta dok bi pokusao sa slicnom tehnikom "razbijanja sebe" uvijek bi se uplelo nesto sto me maknulo od toga.
Evo, inace ne volim pisati direktno svoja iskustva na ovaj nacin jer rijeci ionako distorziraju samo iskustvo, a opet, nezehvalno je jer svatko tudji opis prilagodjava vlastitim iskustvima i vlastitoj percepciji i dolazi do bacanja energije i pretakanju supljeg u prazno. Ne znamzasto sam i ovo isao pisati, ali osjetio sam neku unutrasnju potrebu, pa valjda postoji neka svrha (a da nije manipulativna
).