Nastavljamo dalje:
Za svoje stanje uma ljudi često krive spoljne uticaje. Ne postoje spoljni uticaji, samo oni unutrašnji. Ako je neko pred nama negativan, to ne može da utiče na nas sve dok dolazi spolja. Moglo bi da utiče na nas samo u slučaju ako bismo dozvolili da uđe u nas. Kako još nečija negativnost može da utiče na nas? Mogla bi da utiče na nas samo ako bismo dozvolili da uđe u nas praveći je našom. Onda, ono što je bilo spoljašnje postaje unutrašnje jer smo mi to sami napravili pridavajući mu našu pažnju. Ako se opustimo nećemo biti umorni, ali ako pokušamo da kontrolišemo našu pažnju, ubrzo ćemo se zamoriti. Ako ne pokušamo da forsiramo našu pažnju, ona neće lutati; umesto da izgubimo našu energiju, sakupićemo je. Opustiti se i sve će doći na svoje mesto. Opustićemo se kada zaboravimo na sebe. Možemo se odmoriti smejući se; odmah će se celo telo opustiti i odmoriti. Moramo naučiti kako da opustimo mišiće, naročito ramena pozadi. Moramo pokušati da osetimo našu kičmu, od lobanje pa do dna – osetiti je i imati kontrolu nad njom. Onda nećemo biti umorni. Znamo da naše telo ima ograničenja i umoriće se ako pređe te granice. Znamo da ako ne sedimo uspravno, da ćemo se zamoriti. Ako ne sedimo uspravno, naša je greška ako se umorimo. Bilo da naše telo komanduje nama ili da mi njemu komandujemo. Snagom volje možemo trenirati naše telo da čini više. Moramo ići malo po malo. Čini nas umornim da ponovo udišemo vazduh koji izdišemo. Ako smo umorni ili depresivni to je zato što uzimamo nazad energiju koju izbacujemo. Lek za ovu vrstu umora jeste kretanje – mentalno kretanje, odnosno, treba da usmerimo našu pažnju daleko od nas samih, da prati određenu liniju i ako je moguće da se fizički kreće sa određenim ciljem. Moramo sakupiti naša osećanja. Kada probamo da prikupimo naša osećanja, naša aura će rasti i biće jača. Kada to postignemo, negativna osećanja drugih ljudi ne može dopreti do nas. Mogu samo prodreti do spoljnih skuta naše aure. Ako često i jako sakupljamo naša osećanja, niko ne može dopreti do nas. Priča se da je Kaglistro, koncetrišući se na svoja osećanja, mogao nekog da baci čak u dvorište i to sve zbog njegove aure. Postoje čudne priče u ,,Delima apostolskima’’; kada bi neko učinio nešto protiv Apostola, odmah bi ga zadesila smrt. Možda ih je njihova sopstvena negativnost odbacila. Svaka energija koju odajemo, vraća se. Kada smo umorni, ne možemo je jasno odavati. Najmoćnija projekcija i strašna sila u svetu jeste strah. On tera muškarce da traže sreću, osnuju civilizaciju i započnu ratove. Strah stoji iza svih iracionalnosti i haotičnih osećanja koja vode ljudski rod, stari proroci su znali za moć straha; postoji u svim svetim knjigama. Da bismo ostavili strah iza sebe moramo ga razumeti. Kako bismo razumeli veliki posao, ne smemo osećati nikakav strah. To je majka mržnje. Mala mržnja prerastaju u velike. To više ne smemo dozvoliti. Možemo ih nazvati nesporazumima ili nekim drugim imenom koje nam se sviđa. Iz njih proizilaze ratovi i sve grozne stvari. Moramo ih se otarasiti. Onda će nastupiti harmonija. Iako je osoba trenutno negativna, verovatno će jednog dana to prerasti i shvatiti. Nije bitno šta vidimo u drugim ljudima, koje strašne stvari uočavamo u njima. Postoji samo jedan način da pomognemo ljudima koji mrze da im pokažemo pravu ljubav i poniznost. Ali delima, ne rečima. Verovatno će burno reagovati, ali na kraju ćete uspeti. Svako ima srce; ako dopremo do njega, oni će razumeti. Kada budu videli nečiju iskrenost, čuće šta taj neko želi da kaže. Ako budemo odavali iskrenost, istinoljubivost i poštenje, oni će to osetiti. Možda ih neće odmah prepoznati, ali hoće jednog dana. Ako smo pošteni, istiniti i iskreni prema sebi, bićemo isti i prema drugim ljudima i oni će nešto od toga osetiti, jednog dana će to prepoznati. Moramo dopreti do ljudi delima, a ne rečima. Svako ima svoju dobru stranu; ne postoji neko ko je skroz loš, kao što ne postoji neko ko je skroz dobar. Niko nije savršen ili ne bi ni bio ovde.
|