Da se malo vratimo asocijativnom slalomu...
Usmeravanje pažnje ka višem, kao što je rečeno, ima svoje nivoe. Svakako je samo po sebi dobro, korisno po nas same, po rast našeg duha, u meri ili obimu koji nam je moguć, s obzirom na naše duhovne kapacitete, svako takvo usmeravanje pažnje, dakle, razmišljanje, vizualizovanje, itd.
Pa tako i usmeravanje pažnje ka višem, višim ili uzvišenijim idejama i konceptima, u domenu religioznog, klasično ili oficijelno religioznog. Nije on, dakle, loš, takav domen, nezavisno od toga što oni koji su ga nadišli mogu u njemu uočavati nedostatke, ali - u tome i jeste "fora", što i oni koji se drže tog koncepta, treba da budu svesti otvorene za promene i za preispitivanja.
Što im je dublja ukopanost u religioznom konceptu - to im je teže prevazići ga. Jer, u nekom trenutku taj koncept im se mora pokazati kao dotrajao, onda kad počnu da ga nadrastaju. Onda, kad sazru za viši vid duhovnog bavljenja ili ispoljavanja. Da li se te razine ili granice prelaze u toku jedne ili više inkarnacija, ne znam, tek, siguran sam da je vreme u kojem živimo energetski toliko prenapregnuto, da se svi ti procesi maksimalno ubrzavaju, procesi koji u nekim mirnijim uslovima možda traju ili se protežu na nekoliko inkarnacija.
Dakle, ko je otvorene svesti u religioznom domenu - ima na pretek mesta, povoda, ideja, itd. za preispitivanje samog tog koncepta i svog mesta u njemu, ili svog odnosa prema njemu.
Na primer...
Citat:
Bog nam je dao talente i hoće da mu uzvratimo talente. Bog je dao ljepotu, pamet, snagu, zdravlje, a očekuje auto, stan, bogatstvo, uspjeh? Ne, Bog želi da mu vratimo hrabrost, vjeru, radišnost, poštenje, dobrotu i slično.
Božji um je poput nekoga koji stoji na brdu i vidi što čovjeka u dolini čeka i govori mu mobitelom što da radi.
Kao što je prethodno rečeno: čim govorimo o Bogu, u okviru postojećih religioznih koncepata -
teško da možemo da ga ne personalizujemo, makar i najposrednije. Personalizujemo ga po "obličju svome", kako bismo drugačije. Ne verujem da neko,
ako bi zašao malo dublje i konkretnije u svoju predstavu o Bogu - mogao da kaže da mu se on ne prikazuje u nekom rudimentarno čovekolikom vidu.
Ako ne baš fizički, a ono psihički i karakterno svakako.
Bog ima želje, Bog hoće ovo, Bog hoće ono, Bog nagrađuje za ovo ili ono, sve u svemu - Bog postupa kao ovozemaljsko lice, ličnost...
Zar tu nije očigledna zamka projektovanja na Boga, ili na predstavu o Bogu - naših: ideja, osobina, zamišljenih svojstava, koje mi mislimo da ih jedno ogromno i savršeno biće treba imati?
A siguran sam, kada se budemo upoznali sa prvim tzv. višim vanzemaljcima, ili prvim bićima iz nekih malo viših sfera, da ćemo se ZAPANJITI BITNO DRUGAČIJOM LOGIKOM FUNKCIONISANJA ŽIVIH BIĆA. Prvih ili najbližih nam živih bića! Teško ih, da nam ih neko opiše, možemo i zamisliti.
A MI TAKO OLAKO PERSONALIZUJEMO BOGA, koji bi bio isto što i Svepostojanje koje ispunjava Beskraj i Beskonačnost. Ubeđen sam da ćemo se, u nekom trenutku zrelije faze razvoja čovečanstva - smejati kako smo mogli da dozvolimo da nam se ovakva podvala desi.
Citat:
Hristos je imao neprekidni kontakt sa Bogom, zato je govoro: Ja sam Sin, a ne Otac. Sin je onaj koji održava neprekidnu genetsku vezu sa ocem. U određenom trenutku ta veza je bila energetska, na najdubljim nivoima duše; Hristos je osećao da je u neprestanom jedinstvu sa Bogom; njegovo osećanje jedinstva je bilo neprestano, neprekinuto, otuda sva Njegova čuda, i sposobnost da sačuva ljubav pri gubitku bilo čega.
KO JE TAJ, UNAZAD U ISTORIJI ČOVEČANSTVA, ILI U DANAŠNJE VREME, KO MOŽE SA IOLE PRIHVATLJIVOM UBEĐENOŠĆU DA TVRDI DA JE SVE OVO ISTINA, sve ovo i sve drugo što stoji u jevanđeljima o Isusu?! Nema takvog i ne može ga biti, SA ONIM DOKUMENTIMA SA KOJIMA RASPOLAŽEMO. Kada bismo imali dva-tri nezavisna izvora, koji bi na dosta sličan način potvrđivali postojanje i delovanje, te ideje i koncepte Isusa Hrista - mogli bismo da verujemo. Ovako - nema nam pavog uporišta za čvrsto i ubeđeno verovanje. (U "nezavisne izvore" ne mogu spadati priče njegovih učenika, naravno.)
Mi zvanične podatke o Isusu imamo iz tzv. svete knjige, "Novog zaveta". Ako su oni koji su birali tekstove za Novi zavet - hteli da čovečanstvu prenesu "živu istinu" o Isusu, ZAŠTO SU ODABRALI SAMO POSTOJEĆA ČETIRI JEVANĐELJA, A JEVANĐELJA OSTALIH ISUSUOVIH UČENIKA - "PROGNALI", OČIGLEDNO - SPALJIVALI (tj. naređivali da budu spaljena), te smo za njih sasvim slučajno doznali, jer su slučajno sačuvani u nekom zabačenom manastiru (Nag Hamadi- rukopisi)?! Što su se bojali, i čega su se bojali?! Očigledno su tu proradili interesi, logika crkvene hijerarhije, borba za moć, uticaj, itd, što su sve polja manipulisanja ljudima, dakle - nikako nisu u službi prave vere.
Ako pogledamo samo neke od ideja iz Nag Hamadija, i to iz "dronjaka" od rukopisa, koji su slučajno došli do nas, dobijamo neke bitno drugačije informacije, ili naznake bitno drugačijih informacija o Isusu i o njegovom učenju. Između ostalog, i približavanje istočnjačkim učenjima, takođe, imamo posredno iskazanu varijantu, koja je meni sasvim prihvatljiva, da je Isus bio oženjen Marijom Magdalenom, te da je, što takođe ima neke duhovne logike, upravo ona bila njegov najbolji učenik (učenica), da je ona imala najverniji "otisak" njegovog Učenja. (Skoro je takođe otkriven neki fragment rukopisa, čiju autentičnost su i naučnici povrdili, koji takođe svedoči o tome da je Isus bi oženjen.) (Da li je on baš bio oženjen ili nije - samo po sebi, u vezi sa njegovim učenjem, možda i ne bi bilo toliko presudno, da se ovde ne radi o KRNJOJ ISTINI! Ako je u "svetoj knjizi" prećutana ovakva jedna činjenica, onda opravdano možemo sumnjati -
ko zna šta je sve drugo, od strane zvaničnih jevanđelista, ili prećutano, ili iskrivljeno zapisano, opisano!) Takođe, u jednom fragmentu, čini mi se u Jevanđelju po Tomi, imamo jedan zapis kojim nas se upućuje na "Tajnu", na dva principa "Tajne" (koja je već spominjana). Opet - detalj koji je u raskoraku sa zvaničnim učenjem koje imamo u Novom zavetu.
ZAMISLIMO KRIVI ILI ISKRIVLJENI DUHOVNI KONCEPT - KOJI TREBA DA BUDE DUHOVNI ORIJENTIR NE NEKIH POJEDINACA, VEĆ MASE I MASA KROZ ISTORIJU! Čak i da ne zalazimo u sporenja oko navedenih detalja (ko je i zašto, kako, birao rukopise za Novi zavet, gde su ostala jevanđelja, uloga Nag Hamadija, da li je Isus bio oženjen ili ne, itd.), opet ostaje pitanje:
da li mi imamo prava, da li sebi smemo da dozvolimo da verujemo slepo svemu onome što je rečeno u jevanđeljima, zar iz opreznosti ne bi tebalo upravo da budemo oprezni, da dozvoilimo sebi da samo posumnjamo u verodostojnost u njima datih infromacija, i o Isusu, i o celom duhovnom konceptu koji je zvanično dat? JER, RADI SE O ONOME ŠTO TREBA DA NAM BUDE NAJVIŠE USMERENJE ZA NAŠ DUH I DUŠU, ZA NAŠ RAST! Ako u svemu tome imamo krive orijentire, onda nam i rast ide krivim putem, tj. i nema ga u pravom smislu.