Verujem da me čežnja za odgovorom tera da se ovde ispovedm kako bih možda lakše ili bliže odredio svoj put.
Od vremena kada postajem svestan imam neko unutrašnje saznanje da ovaj svet nije onakav kakvim ga predstavljaju. Uvek je u meni gorela neka iskra koja je govorila da generalni zakoni koji nas obavezuju su samo jedan privid i laž koja je namenjena nekoj podloj svrsi kako bi neutralisala istinsku potrebu za življenjem.
Pošto potičem iz porodice gde je duhovnost čuvana i negovana, tako sam i ja naučen. Prvi dodiri sa duhovnošću potiču iz ranih godina (circa 7-8) kada sam pred spavanje slušao priče starog zaveta i ponešto o životu Isusa (preciznije njegovog stradanja). Kao i svako dete, voleo sam bajke, ali je bilo to specifično što su mene privlačile duhovne priče koje su za ideju imale sasvim drugi cilj. Sećam se da nisam ispuštao iz ruku Karl Seganov "Kosmos", bio sam fasciniran slikama maglina, galkasija, teorijama o planetama i planetarnim sistemima, supernovama, pulsarima, kometama i asteroidima, istinom da postoji život van naše,... Tu sam u zabavištu zbog moje radoznalosti dobio nadimak Sveta-planeta. Sećam se da sam skoro odlepio zbog toga jer mi je bilo krivo, a sada jako drago. Nedugo zatim, malo sam odrastao i ušao u ozbiljniju tematiku... Koliko se može to nazvati ozbiljnošću. Pošto je majka stalno kupovala Treće Oko, počeo sam i ja da se interesujem za to štivo. Preskakao sam 80% sadržaja jer sam obožavao samo da čitam o eksperimentalnoj parapsihologiji, telepatiji, zagrobnom životu i dušama... U ranoj adolescenciji, ulazim u jedan bend i brend, black metal. Počinjem da se zanimam okultizmom i paganizom. Ulazim u meni nepoznat svet i otkrivam sklonosti ka nematerijalnom i neobjašnjivom. Forsiram fazu da sve što je nevidljivo je zlo. Stičem taj utisak i bivam vezan bojaznošću prema okultu kao i nekoj neizmernoj čežnji da znam sve o tome i da shvatim. Upadam u razdoblje depresije i anskioznosti, postajem ogorčen životom i ako nisam znao gde sam šupalj. Krivim Boga za moj nesrećan život. Nedugo, svedočim spletu okolnosti koje iz korena menjaju moj život i samo ophođenje prema njemu. Sestra počinje da praktikuje rituale i u dogovoru sa entitetom dobija za uzvrat njene najveće želje koje je trampila ljubavlju, smirenošću i energijom. Prošlo je 12 godina kako ona živi ovaj život kao šuplja čaura, bez razuma, zaglavljena u maštarijama i porivom za novcem. Njeno obitavanje gubi svaki smisao, postaje vođena drugim energetskim telom.
Počinjem da živi u kući kod babe (gde je sestra živela) i tu svedočim raznim dešavanjima. Postajem svestan prisutnosti nekog entiteta, gde on počinje da pravi sranje. Pošto sam za te rituale (što je sestra radila) saznao nedavno, došao sam do zaključka da je nekog pustila "unutra". Da ne dužim priču, svima je poznato. Senke, čudni snovi, neuravnoteženost, nesloga, koraci, lupanje vratima, elektromagnetni poremećaji. I to samo u toj sobi gde je ona radila veći deo tih stvari. A fala bogu, ja sam u toj sobi i spavao. Moja težnja ka saznanju za onostrano me je koštala toga, napokon sam bio uveren da postoji nešto i to nešto mi se nije sviđalo.
Očaran i očajan, vraćam se kući gde zajedno sa majkom ponovo spoznajem Boga u drugoj formi. Čitam malo Koelja, Tajnu, Razgovor sa Bogom, Sveto Pismo... Bavim se teškim OPS-om, vođen slepošću pogrešne duhovnosti postajem bezobrazan i ja od Kreatora potražujem sve nedostatke u mom životu - devojku, novac, posao, bolju kuću... Ne dobijam mogućnost da upoznam bilokakvu žensku osobu, upadam u dugove, radim neplaćeno, isključuju mi internet i struju... Dobio sam sve što sam tražio. Ogorčen, ne padam, počinjem da verujem da je to nužna patnja kako bih lakše spoznao Boga. Počinjem da verujem da to mora da mi se dešava.
Iznenada, posle sto godina dolazi ta neka žena (majčina prijateljica) koja je bila onako, prvržena Bogu i duhovnosti i počinje da propagira neku univerzalnu veru gde ja malo skeptik ulazim u celu tu priču. Počinje da mi se sviđa, priča o onoj Tajni, onom Koelju, sve to nekako sumira, zgužva i napravi jednu jako lepu priču koju je nemoguće primeniti u praksi na ovoj Zemlji. Sve je šareno, ljubav jeeej, svetlost oooo, razum opaaa, svesnost jee... Ali je sve to da izvineš kurac. Afirmacije, sećam se da me je "lupala po ušima" sa tim afirmacijama. Ponavljaj, ponavljaj, ponavljaj. PA PONAVLJAM. Stavljaj u kutiju sve želje, podeli šta ti želiš da uradiš a šta univerzum da uradi za tebe. Debilana do bola.
Dobijam posao u Novom Sadu i počinjem da živim sam sa svojih 19 godina. Prvi mah kreće teško, borba za opstanak, mala plata, kirija, hrana, potrebštine. Padam, bivam zlostavljan od strane šefa, upadam u sranja, kradem, počinjem da pijem i da gubim dodir sa realnošću i na kraju otkaz. Ali za svaki peh, uvek je bilo afirmacije ili psalmi ili hvalospevi. Jer verovao sam da je volja njegova kako su me trovali. Volja jeste bila njegova, al čija?
Vraćam se nazad u rodno mesto i momentalno se oslobađam svega. Bukvalno. Zapalio sam jebenu kutiju, po drugi put odjebao Boga i nastavio dalje. Gandža, ispijanje, rad na građevini, prividna socijalizacija, druženje iz interesa, rizično ponašanje, neuravnoteženost, haos i brlog.
Srećem onu ženu što mi je onda nasrala svašta. Taman me je zaustavila pre nego što treba da krenem kod ortaka da uzmem neku vutru. Hvata me za ruku i nekim drugim glasom mi reče: "Počeće da ti se dešavaju stvari koje nećeš razumeti, nemoj se ni truditi da ih razumeš, samo slušaj. Svedočićeš divnim promenama i istina će doći na svoje." Kako je to završila, tako me je oblio hladan znoj, um prazan, stanje svesti - nema je. Ne znam šta da mislim. Pa kad sam došao sebi, razmišljam da li je bila naduvana ili šta? Il je odlepila od silnog Boga?
Tu je ta prekretnica bila krucijalna. Spoznajem istinu na neočekivan način, počinju mi nesvesne astralne projekcije, počinjem da se sećam projekcija iz detinjstva, bizarnih susreta, suštinske sreće i odbojnost prema celom svetu, okruženju. Počinjem da vibriram na drugoj frekvenciji. I onda to jedno veče imam prvo kanalisanje. Ne tražeći, neočekivano snažno i jako. Zakucava me neki umor za krevet, gde počinjem da imam neku vrstu vrtoglavice, tačnije spiralno kretanje energije u predelu čela, kroz grlo i koncentracija u stomaku. Talas kreće iz stoamak prema nogama i onda odatle prema glavi, i nastavlja da teče. Telo je u grču i oči mi treptere, zujanje u ušima i onda glas: "Ti si svestan postojanja i snage Kreacije, on je jeste i ti to znaš, ti jesi, sve što si ikada čuo sve što si ikada video jeste. Toliko dokaza, sve što ti je palo na pamet jeste istina" (preformulisano je jer se poruke ovakve vrste jako teško pretvaraju u reči zbog brzine transmisije i trajanja (15 - 25 sekundi)) Pored toga tog nekog glasa imao sam mentalne slike svetlosti, anđela, nasumičnih ljudi, prostranstava, prirode i galaksija. Dva dana nisam mogao doći sebi. Nisam znao šta da radim.
nastaviće se...
|