scully_82 je napisao/la:
Kako to mislis?
Kako mislim?! Kad ga gledam i slušam, vidim da je popizdio a ne može se reći da nema razloga za to.
Nekada davno (knjige …I istina će vas osloboditi, Najveća tajna itd.) je propagirao “ljubavni koncept” koji se plasirao kroz nju-ejđ pokret kao rješenje u smislu da ćemo uz pomoć ljubavi riješiti sve probleme na ovoj planeti, naravno, samo trebamo imati dovoljno ljubavi i poslati je u pravom pravcu, tj. uglavnom prema psihopatama (patokratiji) koji upravljaju ovom planetom. Cijela stvar je odisala nekim optimizmom. Nju-ejđeri su zagovarali isto to i kad su vanzemaljci u pitanju, što ne bi bilo nikakvo čudo ako uzmemo u obzir da su oni pshopate-na-kvadrat u odnosu na ove naše klasične “3D psihopate”. S obzirom da je ta vrsta OPS-svijesti reflektirana u onim kosmičkim crnim rupama, logično bi bilo da njima možeš slati ljubavi koliko hoćeš ili možeš i ništa se neće promijeniti.
Kasnije se prešlo na koncept buđenja (“Probudite se!”), koji u praksi takođe ne pije vode jer ga svako razumije na svoj način i skoro svako sebe smatra već odavno budnim i ne vidi načina kako može biti “još više budan”.
Buđenje u gnostičkom smislu (uz pomoć integracije duše, uma i duha), takođe je ostalo na teoretskom nivou, s obzirom da to u praksi nisu uspjeli ostvariti ni oni koji su ga promovisali (Gurđijev, Moravjev, Uspenski itd.), odnosno, oni koji su bili najbolje upoznati s tom tematikom a kamoli neko drugi.
Sada smo kao u nekoj situaciji gdje imamo dovoljno svjesnosti kako bi percipirali problem (u smislu mnogih indikacija da bi ga mogli malo žešće popušiti u doglednoj budućnosti) a rješenje ne vidimo, tako da to može da vodi ka jednoj frustraciji ili akutnom popizditisu. “Normalna” ljudska bića su postala taoci patokratije u jednoj strogo kontrolisanoj sredini a neko eventualno oslobađanje iz tog zagrljaja, bilo bi vjerovatno praćeno jednim globalnim uništenjem.
Moravjev je u jednoj od svojih knjiga naveo da će do konačnog odvajanja “adamičnih ljudi” (onih koji imaju individualnu dušu) i antropoida doći na “sudnji dan”, međutim, šta bi taj pojam trebao da znači?! Da li bi se tu radilo o nekom danu kada će da dođe do masovne odjave odavdje, usljed neke prirodne ili “ljudski” izazvane katastrofe, nakon čega bi jedni išli “tamo” a drugi “vamo”, u smislu realiteta koji ne podrazumijevaju ovaj fizički, gdje se sada nalazimo?! Ili se radi o kraju virtuele ili kompjuterske igre-simulacije?! Ili je nešto treće u pitanju?! Mi nismo dovoljno svjesni da bi razumjeli tu dinamiku, možemo jedino imati “svoje” mišljenje.
Nedavno sam gledao onu poslednju verziju filma Mad Max, gdje se na nekoliko mijesta mogu vidjeti grafiti s pitanjem “Ko je uništio svijet?”, dok oni koji su preživjeli, pored toga što su fizički izvitopereni usljed radioaktivnog zračenja, svedeni su i na bitku za opstanak na nivou jednog životinjskog instikta, gdje jedan “good guy” treba da podrazumijeva onog koji upošljava malo više trezvenosti prilikom upražnjavanja psihopatoloških aktivnosti.
Mediji nam nameću takve obrazce života u jednom post-apokaliptičnom svijetu, da mnogi od nas trebaju da odbiju ulaganje bilo kakvog truda u svoje preživljavanje jer “ko bi to uopšte želio da živi u jednom takvom svijetu”!?
Sada, kad se svijet sve više dijeli na dva bloka ili polariteta, od kojih nijedan neće imati karakteristike jedne istinske ljudske svjesnosti i humanosti, ljudska bića će biti opet navedena da se priklone jednom od njih a onda upuste u nove međusobne sukobe ili psihopatološke aktivnosti, uz prateću patnju, pogibiju, stradanja i razaranja.
Da li je to uopšte moguće spriječiti? Trenutno, mislim da nije jer jednostavno nismo dostigli jedan potreban nivo svjesnosti za tako nešto. Rješenja vjerovatno postoje ali stepen naše svjesnosti nije dovoljan da ih percipira i aplicira u nekom značajnijem stepenu.
Odatle, oni koji vide bar jedan dio ove dinamike, mogu vrlo lako popizditi, što je sasvim razumljivo.
..