Uspenski, Gurđijev, i slični, dodatna zapažanja (1)
1. Sudbina. Odvojenost. Ljudi od sudbine. Čovek se sastoji: - od suštine, - od ličnosti. Ne-razvijanje suštine. Ne-razvijanje ličnosti. Suština. Može. Da umre. A čovek: - da živi.
2. Podsvest i duša. „Jedno te isto“. „Više Ja“. Isto što i: - podsvest, - duša.
3. Ljudi sa dušom. Ljudi bez duše. Adamična. Pre-adamična rasa. Jedni imaju. Drugi nemaju. Razvijene više centre. Tj. kontakt sa „Istinskim Ja“.
4. Tri „sloja“ u nama: - struja vegetativnog života, - struja životinjskog života, - struja ljudskog života. Ili... Struje u mentalnom životu: - intelektualna, - emotivna, - motorno-instinktivna.
5. Arkonska kontrola. Čovečanstva. Kontejnerizacija. I ljudi-kontejneri. Podkontejneri. Re-progrmiranja.
6. Istinsko Ja. Lažno Ja. Istinska realnost. Lažna realnost. „Kontrolisana ludost“: - unutrašnji čovek, - interakcija sa drugima, - svest o Lažnom Ja drugih, - pravi se da ne uočava. Napadi Lažnih Ja. Astralni. Psi-onički. AI-Generalni zakon. AI-veštačka inteligencija. Unutrašnji čovek. Kao pretnja. Eliminisao Lažna Ja. Postao nevidljiv. Te – menja realnost.
7. Zatvorski kompleks. Svet Matriksa. Ili Kokošinjac. (Simaptičan naziv. Prvi put ga ovde vidim.) Tu vladaju: - iluzija, - prevara. Devet komponenti.
8. Ličnost. Vezana za telo. Neprijateljski stav. Prema Istinskom Ja. Nevezanost... Za dušu-Ličnost. Spasenje duše-Ličnosti: - ostvarivanje veze, - sa istinskom, večnom Dušom, - preko viših centara svesti.
9. Ljudi, mašine-roboti. Bio-roboti. „Superkompjuter“. Igraju uloge... Koje im zadao/zadaje: - AI ili Superkompjuter. Isključiš li Superkompjuter... Isključiš i sebe/nas. Zatvorenici u ovom svetu. Mi? Ili neko u nama? Onda smo mi: - zatvorski čuvari, - nas samih - tj. suština u nama.
10. Itd. Itd. Itd.
11. SVE TE KONSTRUKCIJE... KONSTELACIJE. Ili: građe. Nas samih. Drugih. Sveta oko nas. Pa tek: - klasifikacije, - faze, - stadijumi, - ciklusi, - nivoi, - „pragovi“... U procesima: - Buđenja, - Rasta. (Koji i nisu... Gore citirani.)
12. NE TVRDIM! DA NIJE TAKO! ALI I NE VIDIM. DA JESTE TAKO. A ko vidi... U redu je.
13. „Ne vidim“... „A ko vidi“... Ne u smislu: - Budnosti, - NeBudnosti. Nego u smislu... Nemogućnosti: - da se sve to uoči, - i prati, - u „živom životu“, - u živom funkcionisanju, - nas samih, - drugih, - života, - u kojem smo svi skupa.
14. SA MOG STANOVIŠTA... Priča je totalno drugačija. Sa istumbanostima. Distorzijama. Mahinacijama. Kompletnim haosom. Čijim odgonetanjima. Nismo ni izdaleka dorasli. Ni elementarno sposobni. Kao što nam se čini. Po citiranim tumačenjima. A ŠTA ONDA DA RADIMO? I KAKO DA SE ORIJENTIŠEMO?
|