Prava stvarnost koju ne vidimo je zapravo jedina stvarnost. Zivimo u iluziji stvarnosti koju prihvacamo kao jedinu stvarnost, no ona to nije.
Covjek je uvijek covjek, ostati ce ogranicen fizickim tijelom do kraja zivota. Nece covjek postati svemoguce bice, ono ce uvijek biti jednako materijalne prirode. Materijalna stvarnost je iluzija.
Astralna stvarnost je nesto cemu covjekovo tijelo nema pristup. Astralno tijelo pripada astralnoj stvarnosti, koja je jedina u svojoj biti. Djelovanjem u astralnoj stvarnosti, otvoren je sasvim novi spektar iskustava i mogucnosti djelovanja na materijalnu stvarnost.
Vrata u astralni svijet, uvijek su dostupna, no covjeku bez znanja takvi ciljevi su nemoguci. Znanje je sveto, tajno, ne posjeduje ga niti 0.001% populacije, a oni koji ga posjeduju, imaju neograniceni pristup moci, kako to materijalni covjek prepoznaje. Covjekom od znanja ne moze postati bilo tko. To je put novih iskustava, toliko potresnih, da vecina ljudi ne moze niti krenuti, a mnogi koji bi krenuli nepravilno vodeni, poludjeli bi ili umrli. Cak i pravilno vodeni, mnogi ne mogu postati covjekom od znanja, zbog toga sto je to put u kojem ucitelja mozete imati samo dio puta, a nakon toga ste sami, sa saveznicima.
Potrebna je snazna volja duha i put sa srcem. Disciplina i naporan rad moguci su samo uz jaku volju, no bez srca, bio bi to krivi put kojim ne smijete ici. Disciplinom je vazno da namjera bude jasna i nepromjenjiva. Nikada ne treba odstupati od unaprijed planirane namjere, te u svakoj nepravilnosti treba naci uzroke. Jasnom namjerom dolazi bistrina uma, a onemogucava se pristup okolonostima koje tragaca za znanjem odvode od puta kojim zeli ici.
Na tom putu tragac se mora suociti sa brojnim preprekama i opasnostima. Prvi i za vecinu ljudi glavni neprijatelj sa kojim se gotovo nitko ne suocava je strah. Jedna od najvecih zamki ovog neprijatelja, je strah da cete izgubiti dusu. Tek sa jasnom namjerom, jakom voljom i putem od srca, mozete pobijediti. Tragac za znanjem mora prkositi strahu, i unatoc strahu mora poduzeti sljedeci korak u ucenju, pa opet sljedeci, i opet. Jednom kada ga pobijedite, sto se dogada malo po malo no onda odjednom i brzo, strah se vise nikada nece vratiti.
Kad jednom covjek pobjedi strah, kojeg se oslobodio za citav zivot, stice jasnocu. Jasnoca duha koja brise strah. Tada covjek zna svoje zelje i kako ih zadovoljiti, sve je oko njega kristalno jasno, kao da mu nista nije skriveno. To je ujedno i drugi neprijatelj, jasnoca duha koja rastjera strah, ujedno i zasljepljuje. Ona tjera covjeka da nikad ne sumlja u sebe. On je onda hrabar i ne uzmice pred nicim, zato sto mu je jasno. To je greska, podilazenje prividnoj moci, covjek ce se muciti s ucenjem, sve dok ne bude sposoban nauciti nista vise, i tako je porazen. Covjek mora prkositi jasnoci, pazljivo preispitivati sva stecena znanja i mora misliti da je njegova jasnoca gotovo pogreska. Doci ce trenutak kad ce shvatiti da je ta jasnoca bila samo tocka pred njegovim ocima, i tako ce poraziti ovog neprijatelja.
Covjek od znanja shvatiti ce da mu vise nista ne moze nauditi. Ovog puta to nece biti pogreska, nece biti samo tocka pred ocima, biti ce to prava moc. Moze uciniti sto god hoce, vidi sve oko sebe, njegova zelja je zakon, a tako je dosao i do treceg neprijatelja, a to je moc. To je najsnazniji od svih neprijatelja i najlakse mu se prepustiti nakon sto je covjek istinski nepobjediv. Neprijatelj ce ga pretvoriti u okrutnog i obijesnog covjeka. Moc je samo teret za njegovu sudbinu, takav covjek ne vlada sobom i ne zna kako bi i kad koristio svoju moc. Ako shvati da su jasnoca i moc, kad ne upravljas sobom, pogubnije od pogresaka, tada ce dostici tocku u kojoj ce svime vladati. Tada ce znati kako upotrijebiti svoju moc, i tako ce pobijediti treceg neprijatelja.
Covjek ce tada biti na kraju puta ucenja i bez upozorenja, doci ce do zadnjeg neprijatelja: starost. Tada vise nema strahova, nema vise nestrpljive jasnoce duha, to je vrijeme kad vlada svom svojom moci, ali i vrijeme kada osjeca neodoljivu potrebu da se odmori. Ako se prepusti toj zelji za pocinkom i zaboravom, ako si udovolji prepustivsi se umoru, izgubiti ce zadnji krug i neprijatelj ce ga pobijediti. Njegova zelja da se povuce, nadjacat ce njegovu jasnocu, moc i znanje.
Ali ako se covjek rijesi umora i prozivi svoju sudbinu, onda se moze nazvati covjekom od znanja, pa makar to trajalo samo trenutak u kojem se uspije oduprijeti svom zadnjem, neunistivom neprijatelju. Taj trenutak jasnoce, moci i znanja je dovoljan.
_________________ Misli su materija. Materija je svijest.
|