Evo ti da se naučiš nekim detaljima oko Biblije:
Acharya S: Plan Krist
http://www.ivantic.net/Ostale_knjiige/A ... 0krist.pdf Ova knjiga je dobar primer kako se zamenjuju teze.
U želji da se razobliče neke prevare na kojima se zasniva lažna istorija koju danas imamo, kao što je istorija crkve i da se sama pojava Isusa prikaže kao mit i zavera, težište kritike se toliko stavlja na mit, da se sam mit koristi kao dokaz da istorija nije tačna.
Ako za nešto nema istorijskih i materijalnih dokaza (posle svih manipulacija koje i sama knjiga dobro razotkriva), ne znači da se to nije ni dogodilo. Možda su manipulatori sami sakrili dokaze kada su već imali toliku moć da naprave tako veliku manipulaciju.
Otuda se, razotkrivanjem mitova i manipulacija, u ovoj knjizi tvrdi da Isus nije ni postojao, kao ni Buda. Kao dokaz se navode svi mogući mitovi koji su nastali oko njih. Ali, otkada je mit dokaz da se nešto zaista nije ni dogodilo? Tim pre je taj metod neodrživ jer se mnogi mitovi ovde prikazuju proizvoljno, površno i pogrešno.
S druge strane, postoje dokazi koje autorka ne vidi, a to su sama učenja Isusova i Budina. Njihove reči koje su dospele do nas su više nego dovoljan dokaz za njihovu stvarnost, ma kakva ona bila.
Njihove reči su takve da je apsolutno nemoguće da su ih izmislili ljudi kojima je vrhunac inteligencije da smišljaju laži i zavere za buduća pokolenja ili zarad političkih interesa.
Svakome ko razume njihovu poruku jasno je da ona predstavlja večnu istinu, nezavisno od toga kakva je bila istorijska realnost u kojoj je nastala.
Drugim rečima, autorka uopšte na vidi ezoterično i duhovno značenje hrišćanstva. Štaviše, ona ga sistematski prenebregava i zatire. Sve svodi na prevaru. Ako se istorijski Isus i njegovo raspeće nisu dogodili, to ne znači da cela ta priča nema duhovnu vrednost zbog koje je trebalo izmisliti celu stvar i predstaviti je ljudima - a to je vaskrsenje ili transncendencija telesnog u Božansko kao suštinski ideal čovekov.
Zapravo, taj ideal je toliko savršen da je teško zamisliti da se mogao istorijski dogoditi. On je zapravo nešto što čovek tek treba lično da ostvari. Zato ga je trebalo inscenirati kroz mit i nametnuti kao veru. Makar i lažiranjem. Sama realnost u kojoj živimo jeste iluzorna, pa je otuda i iluzija ponekad nužno sredstvo delovanja u njoj. Taj ideal je vredan toga. Zato taj mit o božanskom vaskrsenju i postoji pre Isusa i u drugim kulturama, kako se u knjizi i razotkriva. Vaskrsenje u Božansko je toliko suštinsko čoveku da je projektovano u mit u gotovo svim kulturama sveta, na ovaj ili onaj način. U svom najdirektnijem izrazu to je ideja transcendencije uma i tela u Patanjđalijevim Joga sutrama i praksi meditacije, koja se nastavila u budizmu, a u najdaljem i najgrubljem izrazu to je vaskrsenje kako se predstavlja u hrišćanskom mitu.
Tako možemo biti i zahvalni njegovim tvorcima koji su inscenirali celu priču oko Isusa, nezavisno od toga da li je Isus postojao ili nije. On više nije važan. Ideja vaskrsenja je važna. Uostalom, on se i po samoj priči žrtvovao zbog nje.
Posebna je priča zašto je kroz tu insceniranu veru, hrišćanstvo, bilo toliko nasilja, terora i laži. Možda je to poticalo upravo od sila koje su pružale otpor čovekovom vaskrsenju u višu, Božansku svest (Iluminati, reptili, Jezuiti...). Sve ima svoju suprotnost. Gde bi se inače te sile ubacile da najefikasnije deluju, nego upravo u samu crkvu, odnosno predstavljale se kao sama crkva? Zato nije neophodno poistovećivati to dvoje: sam duhovni smisao sa praksom njegovog sprovođenja kroz vekove. A to se upravo radi u ovoj knjizi. Zapravo, sile koje se suprotstavljaju čovekovom vaskrsenju upravo to i rade: celu stvar prikazuju kao mit. I sada ga ovom knjigom razotkrivaju da bi navodno i dokazale da je sve samo mit.
Značaj mita o vaskrsenju ima povezanosti sa mitom o čovekovom izgonu iz raja.
Čovekov izgon iz raja je otpočeo sam Bog time što je naglasio da ne sme jesti sa "drveta znanja dobra i zla", objektivne svesnosti, i time je naveo čoveka da ga okusi i tako pokrene celu odiseju objektivne samospoznaje kao bogospoznaje. Da mu Bog nije naglasio zabranom, čovek to "drvo" nikada ne bi ni primetio niti bi znao šta treba da radi. Indirektno je postigao da čovek sam krene ka samospoznaji kao bogospoznaji.
Slično je na delu i sa mitom o Hristu i vaskrsenju: najpre je ideja vaskrsenja, koja je bila prisutna svuda u svetu u svim kulturama kao suštinska čovekova intencija, naglašena osnivanjem hrišćanske religije i crkve, upravo da bi se oslobodila mitske apstraktnosti i raznolikosti i učinila centralnom temom i konkretnim zadatkom čovekovim - a zatim se cela priča hrišćanstva otkriva kao mit da bi se čovek tim indirektnim putem naveo da se i njega odrekne i sam krene ka samospoznaji kao bogospoznaji - da zaista vaskrsne (transcendira um) a ne samo da tu ideju večito projektuje van sebe, u veru i crkvu.
Priroda uma je takva da sve nesvesno projektuje van. Zato sve ovo nije moglo da se izvede na direktan način. Svako direktno spoljašnje i kolektivno ukazivanje na Božansku stvarnost kao već datu je lažno zato jer je sam čovek nesvestan. On sanja i zato se na njega može delovati samo sadržajima snova. Inače će i ono što dolazi iz stvarnosti da doživi kao deo svoga sna. Čovek tek treba lično da postane Božanska stvarnost, da se probudi. Stoga je to lažno (zavereničko) i jedini način da ono indirektno deluje na čoveka u ovom svetu koji je iluzoran. Svo prateće nasilje i patnja ovih indirektnih metoda, religijskih iluzija i zavera, samo su pritisci i prinude koje nas teraju da se oslobodimo samih tih iluzija, ali su i posledica naše inercije i nesvesnosti.
Dok za manipulacije sa Isusom i celom Biblijom ima više nego dovoljno dokaza, koje ni sama crkva ne krije, od arheoloških i istoriografskih činjenica do besmislenih protivurečnosti u samom "svetom pismu", čije razotkrivanje daje veliku vrednost ovoj knjizi - dotle u slučaju Bude toga uopšte nema: sve njegove reči zapisane u palijskom kanonu poseduju potpunu doslednost i originalnost, a tu su i mesta i savremenici koji potvrđuju Budinu autentičnost. Osim toga, nema nikakvog razloga da Buda bude lažiran. Budizam je u potpunosti meditativan i individualan, ne zasniva se na teokratiji niti na političkoj manipulaciji. Osim kod lažnog budizma, tibetanskog Lamaizma koji uveliko liči na katoličku crkvu, i danas je njen miljenik. Ako je autorka imala u vidu tibetanski budizam onda je donekle u pravu. Ali u izvornom Budinom učenju ne postoji sumnja u autentičnost niti ikakvog traga istorijskim manipulacijama kao što je to slučaj u Rimskoj crkvi. Stoga možemo zameriti autorki što ne poznaje bolje budizam i ne razlikuje izvorni, pravi budizam od lažnog tibetanskog budizma koji je zapravo demonizam i šamanizam učvršćen u surovu teokratiju koja se samo maskira budističkim učenjem.
Uostalom uvodni moto cele ove knjige je izvod iz jednog Budinog govora, jedinstvenog u celom svetu svih religija. Tako da s njime autorka protivreči samoj sebi kada i pojavu Bude pokušava da svrsta u istu vrstu mitoloških manipulacija kao sa Isusom. Trebala je da se drži svog područja koje odlično poznaje: istorije hrišćanske crkve i svih njenih manipulacija. Stoga je ova knjiga od velike koristi za razotkrivanje tih manipulacija, iako se u svom dokaznom postupku ponajviše oslanja na masonske izvore i autore, pa je otuda i sama izvor svojevrsne manipulacije. Po svemu sudeći ovu knjigu su sami masoni i napisali, i samo podmetnuli lepu plavušu Acharyu, verovatno ćerku jednog od njih, da pozira za javnost.
Jedna od glavnih obmana u ovoj knjizi je zaključak da su hrišćansku crkvu i ceo mit o Hristu stvorili Gnostici (Eseni, Terapeuti…) koji su pre Hrista imali razvijenu mrežu tajnog društva ("sve do Kine" tvrdi autorka). Svi su se oni lukavo unapredili u hrišćane i tako osvojili svet. Previđa činjenicu koja uopšte nije skrivena niti lažirana, da je Rimska crkva progonila Gnostike vekovima, spaljivala i njih i njihove tekstove. Ova obmana se u ovoj knjizi nameće da bi se sakrila istina da iza Rimske crkve stoje (ljudsko-reptilski) hibridni vladari, da oni i danas vladaju pomoću masona, i da su oni satanisti - u svim mogućim aspektima razumevanja tog pojma.
Uostalom, u planu je masona i njihovih gospodara da sruše crkvu kakvu su sami napravili u davnim vremenima, jer su nastala nova vremena i novi metodi manipulacija i kontrole masa.
Zato im treba verovati kao izvorima informacija. Niko bolje od njih ne zna kako je hrišćanska crkva nastala.
Stoga je ova knjiga odličan primer kako manipulacije nastaju i kako se nastavljaju stalnom promenom na istoj osnovi.