Novi san:
Bile je jedna hala, ko napuštena tvornica sa tu i tamo nekim čovjekom, gdje sam volio zalaziti.
Uvijek je tamo bilo zanimljivih stvari. Znalo je biti izgubljanih novčanica, vrijednih stvari.....
No jednom sam se tamo našao, kad je u halu ušlo hrpa ljudi.
Ti ljudi su se očito tom halom koristili za sakrivanje nekih svojih radnji sa kojima mnogo zarađuju i nitko za to ne smije znati.
Kako sam već bio unutra, nisam se sakrivao nego ih pozdravio ko da sam uranio i ko da sam jedan od njih.
Odmah sam dobio svežanj novačanica, ko da je to normalno, uzeo sam i spremio.
Gazda me je očito pobrkao s nečijim sinom i znao sam da sam u smrtnoj opasnosti.
Krenuli smo u nenki neobavezan razgovor i ulovio sam sebe kako se sjećam svega što pričamo iz prijašnjih snova !?
Nitko za sad nije shvatio za sad da sam uljez... tražio sam zgodnu priliku da odem van iz hale i nestanem.
Tamo negdje su ulovili nekoga da je nešto ukrao, i odmah ga odredili za strijeljanje. Kako su žene po hali odmah počele plakati i makivati se van, da ne vide strijeljanje i ja sam s njima krenuo van, glumeći nelagodu.
Uspio sam izaći van i dokopati se nekog kukuruza, da me više ne vide.
Nekako me netko ipak vidio da sam se sakrio i krenuli su u lov.
Bježao sam tako dosta ispred njih tako preko raznih šuma i zaseoka.
Tu i tamo su me ipak u daljini ugledali njihovi ljudi pa mi se opet približili....
Probudio sam se, još uvijek sam u bijegu i nisu me ulovili...