Veliki pozdrav brate, Zlatko!
Volja
je king (i queen) ... Svega ... I Sveta i Stvarnosti, ... i Reči i Poimanja, ...i Subjektivnog i Objektivnog, ... i Apstraktnog i Konkretnog ...
Volja
je Rob i Gospodar, Oruđe i Oružje, Svrha i Cilj ...
Volja
je i Stvaralac /Pokretač/, i Održavalac i Rušitelj ... Sveta /Stvarnosti/ ...
...
Ukratko, volja je ključni pojam za razumevanje, poimanje i spoznaju svega ...
Da bismo
kvalitetno i efikasno raspravljali o volji (kao i o bilo čemu drugom), bilo bi dobro prethodno je definisati i determinisati barem u meri u kojoj nam to Ona dopušta i na način na koji nam Ona zapoveda ...
Iz mog ugla
gledano, volja je onaj skriveni, nedostupni i nepristupačni Dimijurg, pokretač i dirigent dešavanja, pokretač i upravljač bilo koje aktivnosti na ekranu sopstvene svesnosti, bez obzira da li tu akciju, dešavanje i aktivnost projektovani protagonisti /ljudska ili druga bića/ dešavanja doživljavali vizualno, slušno, ili nekim od ostalih materijalnih čula, ili kao mišljenje, odlučivanje, osećanje, saznavanje, spoznavanje, poimanje ili bilo koju drugu svesnu ili nesvesnu aktivnost svoje projektovane "svesti" ...
Volja je
Ono što na ekranu sopstvene svesnosti proizvodi čulne utiske kojima daje /čulnu/ prostorno-vremensku formu (što projektovano "biće" doživljava kao slike, zvuke, mirise, ukuse i dodir) i, zajedno sa svim psihičkim iskustvima, slepljuje u vrlo kompleksan "hard disk" iskustava, sećanja i osećanja kojima daje onaj svima znani “ja” (ego) ukus i osećaj, primoravajući i terajući taj umišljeni kompleks da se neprekidno identifikuje sa dotle stečenim iskustvom (fizičkim i psihičkim čulnim sećanjima) ... sugerišući mu da “vani” postoji Svet i mnoštvo drugih “jastava”, ... postepeno dozvoljavajući (tom kreiranom, tečnom i promenljivom “jastvu”) da tokom “vremena” “odrastanja” postane “svesno” blagog nagoveštaja Njene stvaralačke
pokretačke i dirigentske moći, što “jastvo” prepoznaje i doživljava kao “svoje” želje, namere, odluke, zapovesti ... (kao “svoju” “individualnu” volju) ...
Ako prihvatimo takav portret volje, onda bismo je mogli zvati i “/Jedinim i Apsolutnim/ Zapovedaocem dešavanja” ...
...
CITAT – ZLATKO:
“Ali ona prava sl. volja o kojoj mi ovdje pričamo mislim iskreno da ne postoji. Jer ako je čovjek dio prirode, a jest, dio Kreatora,
a jest (barem tako mislim/nadam se) onda je povezan sa svime i čini dio svega. SveJedno kako bi rekli Jargijevi.
U tom slučaju svaki ljudski čin u smislu sl. volje je posljedica nekog uzroka (determiniran), odnosno nije određen iz samog čovjeka.”
Sa aspekta onog što je rečeno pre citata, ovo bi se mogao nazvati “pogled” iz ugla onog projektovanog “jastva” koje SveJedno vidi kao mnoštvo međusobno povezanih koegzistencija “jastava” u istom vremenu i prostoru ...
Ali zaključak na kraju citata bio bi korektan i u skladu sa postavljenim premisama:
“Svaki ljudski čin u smislu sl. volje je posljedica nekog uzroka (determiniran), odnosno nije određen iz samog čovjeka” ...
A ta determinisanost traje sve dok je čovek ... projekcija Slobodne Volje kojoj /projekciji/ se, (zbog scenarija te projekcije, predstave, filmske priče),
ne dopušta da “poseduje” bar delić Slobodne Volje ...
U retkim predstavama (filmovima, projekcijama) dešava se, međutim, da Slobodna
Volja ponekom čoveku (projekciji) omogućava i zapoveda da pomalo i postepeno “stiče” Slobodnu volju i
da pomalo i postepeno i sam počinje da Zapoveda, Komanduje, Diriguje dešavanjima ...
Takvog čoveka neki vide kao pojedinca obdarenog “parapsihološkim” moćima,
neki kao čarobnjaka, treći kao sveca, ... itd., itd., ...
